Frano Marija Appendini (Francesco Maria Appendini), Poirin, 1768. – Zadar, 1837.
Frano Marija Appendini (Francesco Maria Appendini) dubrovački je filolog, rođen 1768. u Poirinu (Pijemont), a školovan u Rimu gdje je, stupivši 1787. u Red pijarista, učio filozofiju, teologiju, književnost i govorništvo. Na nagovor profesora Dubrovčanina, latinskoga pjesnika Galjufa, otišao je u Dubrovnik u kojemu se 1792. zaredio za svećenika. Upoznavši dobro jezik svoje druge domovine, odlučio ga je normirati i podučiti tomu jeziku strance, poglavito Talijane. Odmah nakon dolaska Dubrovačke Republike pod francusku vlast, na talijanskome je jeziku 1808. godine izdao gramatiku hrvatskoga jezika, tad nazvanoga ilirskim: Grammatica della lingua illirica, kako bi svijet upoznao s, njegovim riječima, najsavršenijim jezikom od svih na svijetu. Appendinijevo tumačenje slovopisnih pitanja bilo je relevantno znajući da je bio na čelu povjerenstva koje je imalo za zadatak urediti grafijsko pitanje, a sastavljeno je na poticaj austrijske Pokrajinske vlade, 1820. godine u Zadru, gradu u kojemu je Appendini umro 1837. godine, nakon što je tamo, kao generalni ravnatelj dalmatinskih gimnazija i upravitelj zadarskoga liceja, proveo posljednje dvije godine života. Među mnogim djelima koje je u Dubrovniku osim Gramatike objavio, najzapamćenije je ono povijesno, Notizie istorico-critiche sulle antichità, storia e letteratura de’Ragusei, 1–2. (Dubrovnik 1802–1803).
Prethodno na vremenskoj lenti:
« Tomaš Mikloušić (Jastrebarsko, 1767. – Jastrebarsko, 1833.)
Sljedeće na vremenskoj lenti:
Antun Rožić (oko 1787. – Varaždin, 1848.) »