Bösendorfer o Hötzendorfu ima i ovaj karakteristični podatak: “Pričaju stari Osječani, da je rado pio i nadahnut vinom da je najljepše stvarao”, kao i ovu zabilješku: “Stari Osječani koji znaju Huga kazuju da je bio svoje vrste čudak.” Postoji i sjećanje na njegovu pomalo vagantsku narav. Znao je iznenada iščeznuti iz grada i ostati duže vremena izvan Osijeka, da bi se isto tako iznenada opet pojavio, pun novih crteža u svojim bilježnicama. No, dok na jednoj strani kolaju ta sjećanja na romantičnu komponentu njegove naravi, na drugoj strani je činjenica da je bio dugi niz godina uvaženi učitelj crtanja, koji se rado potpisuje kao “Zeichenprofessor”, da je imao privatnu slikarsku i crtačku školu i da je odgojio brojne slikare govori o tom da je držao do ugleda u svojoj sredini i da je ugled zaista i uživao. (O. Švajcer: Hötzendorf. Zagreb, 1982., 38)
