Grafička zbirka Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu u svom fondu posjeduje 22 crteža olovkom i 10 akvarela, od kojih su 21 crtež i akvareli kupljeni 1920. godine od Kršnjavog i prvi su radovi upisani u dnevnik Zbirke, a crtež „Hrastova šuma“ kupljen je naknadno. Od deset akvarela, šest ih prikazuje motive krajolika, a ostali figuralne: „Seljanke iz Vukinića“, „Pastiri i vojnici“, „Studija seljaka“. Riječ je o akvareliranim crtežima olovkom koji, kao što i sami njihovi naslovi ukazuju, prikazuju ljudske figure, a karakterizira ih brzi potez koji vjerno prenosi ljudski pokret, gibanje ruku i tijela. Boja vješto nadopunjuje trag olovke naglašavajući sigurni potez. Četvrti od tri spomenuta figuralna akvarela, „Iz godine 1848.“, jedini je primjer pokušaja figuralne kompozicije gdje Hötzendorf u prvi plan stavlja mrtve i ranjene vojnike, dok je u srednjem planu u tijeku vojna operacija blizu manjeg sela uz brežuljke u pozadini. I ostale akvarele karakterizira oštrina zapažanja, faktografsko prenošenje viđenog uz tonsko nijansiranje prema dubini, što osobito dolazi do izražaja u akvarelu „Kod Aljmaša“. Kod akvarela koji su inspirirani mjesečinom akcent je stavljen na Mjesečev albedo koji se probija kroz guste oblake te tako pridonosi ugođaju hladne i tajnovite noći.
Crteži iz fonda Zbirke nastali su u razdoblju nakon povratka sa školovanja u Beču te bi po motivima mogli biti razvrstani u dvije skupine. U prvoj su skupini crteži manjih i većih formata na kojima se nalazi više manjih skica ljudi, konja te drveća. Poseban interes usmjeren je na prikazivanje anatomije tijela konja pa tako vrlo detaljno razrađuje glave konja, nozdrve i oči, zatim konjsku opremu, a kako su konji bili motiv za štafažu, ove skice su sigurno bile svojevrsna razrade spomenutog motiva. Uz ovu seriju crteža u fondu Zbirke nalaze se i dva crteža velikolisnih biljaka: „Akantus“ i „Bundeve“.
Drugu skupinu čine crteži s motivima pejzaža. Uglavnom su to crteži slavonskih predjela, ali i oni koji prikazuju i neke druge dijelove Hrvatske, Slovenije i Austrije kroz koje je Hötzendorf
putovao. Već ranije spomenute odlike i kvalitete Hötzendorfova stila očituju se i u ovoj seriji crteža.
Uz pomalo mirnu, ali sjetnu atmosferu, Hötzendorf nas vodi kroz livade okružene planinama i brdima na padinama kojih se nalaze ostaci starih utvrda i gradina, vodi nas i kroz stare slavonske šume, uz stare drvene kolibe naslonjene na oronula stabla ili pored drvenih ograda koje dijele pašnjake, pokazuje nam izvor neke veće rijeke ili cestu koja se probija kroz daleke predjele. Tako Oto Švajcer zaključuje: „… ostavio nam je Hötzendorf vrijedan materijal, koliko u likovnom toliko i u dokumentarnom pogledu. U likovnom – jer se tu mjestimično zaista vinuo da slobode, kreativne improvizacije, u dokumentarnom – jer je svoj pogled svrnuo na mali život, vezan uz selo, oslobođen patosa i idealizacije, koja se inače provlači kroz njegova ulja. Da je taj isječak, taj fragment učinio i središtem svojih preokupacija u uljenim slikama, imali bismo neopisive dragocjenosti, koje bi nam predočile posve drugu sliku Slavonije sredinom prošlog stoljeća. Tako je to ostalo samo u tim skicama i krokijima. Ali i oni su dovoljni da posvjedoče oštrinu Hötzendorfova zapažanja, njegov prisni odnos prema jednostavnosti života i njegovo zamjerno crtačko umijeće.” (O. Švajcer: Hötzendorf. Zagreb, 1982., 51)