Info Panel
Početna  /  O Hötzendorfu  /  Važnost djelovanja za hrvatsku umjetnost

Važnost djelovanja za hrvatsku umjetnost

Uz opus koji zauzima značajno mjesto u hrvatskoj povijesti umjetnosti, Hötzendorf je i kao vrsni pedagog ostavio znatan utjecaj koji će odrediti daljnji razvoj hrvatske umjetnosti te nove pristupe u pedagoškom aspektu. Kao jedan od predstavnika Osječkog slikarskog kruga (pejzažisti Hötzendorf i Adolf Waldinger te portretisti Franjo Pfalz, Franjo Giffinger, Josip Franjo Mücke, Giovanni Giacomo Moretti) ostavio je svojim likovnim ostvarenjem snažan trag na hrvatskoj likovnoj sceni. Kao predstavnik zavičajnog pejzaža motiv krajolika kroz koje putuje vječna su inspiracija njegovog stvaralaštva. Marljivo ih prenosi na papir unoseći u njih pomalo sjetnu i sumornu atmosferu romantizma. Elementi romantizma se provlače kroz cijeli njegov opus od olujnih oblaka, vode, magične ljepote mjesečine, oborenih stabala uz močvarna tla, napuštene drvene kolibe uz rub šume sve do ruina na osamljenim uzvisinama. Osobito je ruinizam kao motiv izražen u Hötzendorfovu umjetničkim radovima i svjedoči o nostalgiji za minulim vremenima tako svojstvene romantizmu. Stare gradine, oronule kule, propale zidine s puno pažnje, usmjerene na detalj, vješto prenosi na papir i kao simbole slavne prošlosti pokušava ih sačuvati u trenutku. Tako Matko Peić zaključuje da je:

“Hötzendorf za spas naših povijesnih spomenika, iako doseljenik, učinio više nego mnogi naši umjetnici prije njega, za vrijeme njega, a na žalost i poslije njega, kojima je ova zemlja domovina.” (M. Peić: Hrvatski umjetnici. Zagreb, 1968., 68)

I kao pedagog Hugo Conrad von Hötzendorf ostavio je, osobito na osječku likovnu scenu, značajan trag. Raspolagao je odgovarajućim stručnim kompetencijama kako bi kvalitetno mogao izvršavati odgojno-obrazovne zadaće, što se prvenstveno odnosilo na prepoznavanje individualnih potreba učenika u procesu obrazovanja te u unapređivanju svog pedagoškog rada u cjelini. U potpunosti je odgovorio na pedagoške izazove koji su ga zatekli kao upravitelja osječke risarske škole i podignu je kvalitetu škole na zavidnu razinu. Sve brži razvoje građanskog društva rezultirao je potrebom za podizanjem kvalitete obrtničkih proizvoda. Zahtjevi naručitelja bili su sve profinjeniji što je podrazumijevalo i veća likovna umijeća u realizaciji istih. Spoznaja da je umijeće crtanja jedan od značajnijih preduvjeta za podizanje obrtništva na višu razinu značilo je pridavanje veće pažnje umjetničkoj naobrazbi od najranije dobi. Tako i Oto Švajcer navodi da je škola za učiteljevanja Huga Hötzendorfa, što se tiče stručnog vođenja i obuke risanja, bila na do sada najvišem nivou, neusporedivo višem i stručnijem nego za vrijeme njegovih prethodnika te uspjeh doista nije izostao, a potvrda za to je i srebrna kolajna, koju je osječka risarska škola dobila na velikoj gospodarskoj izložbi u Zagrebu 1864. godine. (O. Švajcer: Hötzendorf. Zagreb, 1982.)

Mnogi učenici prošli su kroz osječku risarsku školu, kao Adolf Waldinger i Iso Kršnjavi koji u jednom od svojih tekstova navodi:

„Počeo sam slikati kod Hötzendorfa. Prošao sam poslije mnogo škola i upoznao mnogo umjetnika, ali nisam našao boljega učitelja.“ (I. Kršnjavi: Pogled na razvoj hrvatske umjetnosti u moje doba. Hrvatsko kolo, 1 (1905), 218)