kat. br. 5

[Mauzolej u Halikarnasu]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš; 298 x 472 mm
GZAS 40 fis 26

(s.g.) crnim tušem 26.
(d.g.) crvenom pisaljkom 25

tekst tušem: Mausoleum der Arthemisia, welches Sie hat erbauen lassen ihrem Ehe,, // Gemahl dem König Mausolo zu Halicarnasso in Carien, zwischen den // Templ Venus und den königl Palast.

poleđina: skica olovkom (za kat. br. 10)

ETW:
(d.g.) TA. VI.
(l.d.) J: B: F. v E. delin.
MNS:
(d.g.) TA. VI.
(l.d.) J: B: F. v E. delin.
(d.d) Grave par Benjamin K:

Fischer piše kako je Artemizija za svog brata/muža kralja Karije, Mauzola, u Halikarnasu podigla mramornu grobnicu, toliko veličanstvenu da su sve ostale grobnice neuobičajena izgleda kasnije nosile njegovo ime. Nije služila za ukop pepela, koji je Artemizija u žalovanju progutala, već je građena za vječnu uspomenu na vladara. Piše kako je izgradnja započeta 3651. AM, a Plinije je smješta na sredinu trga ispred luke, desno od hramova Venere i Merkura te Salmakidine fontane i lijevo od kraljevske palače. Na sredini palače podignut je Marsov hram koji je na vrhu imao veliku Marsovu skulpturu, djelo Telocharisa (op. a. Leohara) koje je dovršio Timotej. Skopasu je povjerena izrada ornamenata na istočnoj strani mauzoleja, na južnoj strani Timoteju, na zapadnoj Leoharu i sjevernoj Brijaksidu, no sve je svojom darovitošću nadmašio Pitej koji je smjestio piramidu od 24 stepenice na vrh, a na nju brončanu kvadrigu posvećenu suncu. Zaključuje da su dva osnovna arhitekta Satir i Pitej, a da je velika medalja Artemizije i Mauzola koju je izradio talijanski zlatar i medaljer Valerii Belli Vicen (oko 1468.–1546.) očigledna krivotvorina i nikako ne korespondira s povijesnim činjenicama o ovom spomeniku.

Četiri stupa koja okružuju piramidu na vrhu nalik su na stupove kakve Fischer gradi na crkvi sv. Karla Boromejskog u Beču (1715.–1737.). Aurenhammer navodi kako je kompleksna i simbolična forma fasade sv. Karla Boromejskog rezultat njezine dvostruke funkcije: zavjetne crkve i monumentalnog spomenika habsburškoj dinastiji. Dokaz tomu posveta je svetom Karlu Boromejskom, zaštitniku i izbavitelju od kuge te carevom imenjaku. Spiralni reljefi na stupovima podsjećaju na reljefe Trajanovog stupa u Rimu, a barokno shvaćanje Solomonovog hrama kao prototipa sakralne arhitekture Fischer spaja s ranijim prikazima kakav je na bakrorezu Philippea Gallea. [1] Grafika nastaje prema crtežu Maartena van Heemskercka iz serije Clades Judaeae Gentis (1569.) i prikazuje hram kao crkvu s kupolom, flankiranu s dva visoka stupa ispred ulaza. Fischer je u arhitekturi Karlskirchea objedinio slavu cara veličanstvenog poput Solomona i rimskog augusta, legitimnog nasljednika Rimskog carstva, a Beč pretvorio u novi Rim.

____________________

[1] HANS AURENHAMMER, J. B. Fischer von Erlach, Allen Lane (Penguin Books), London, 1973., 134.

Fischerovi izvori: Vitruvius / Gaius Plinius Secundus Maior / Aulus Gellius / Marcus Valerius Martialis / Strabo / Herodotus / etc.

 

 

ključne riječi: Entwurff // Manuskript // Benjamin Kenckel