kat. br. 6
[Dijanin hram u Efezu]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš; 300 x 474 mm
GZAS 76 fis 62
(s.g.) crnim tušem 62.
(d.g.) crvenom pisaljkom 28
poleđina: slabo vidljiva skica olovkom
ETW:
(d.g.) T. VII.
(l.d.) Jo: B: Fischers v E. delin.
MNS:
(d.g.) TAB. VII.
(l.d.) Jo: B: Fischers v E. delin.
Kako Fischer navodi, hram je bio dug 425 i 220 stopa širok. Sastojao se od 127 stupova visokih 60 stopa, izrađenih od najekskluzivnijeg mramora, a njih 36 bilo je ukrašeno reljefima. Izgradnja je trajala 220 godina. Kako bi ga se osiguralo od potresa, hram je podignut na močvarnom tlu, a Plinije i Strabon za autora imenuju Hersifrona. Vitruvije opaža da je postavljanje stupova na bazu prvi put izvršeno u ovoj izgradnji. Fischer ističe kako Jacob Spon, [1] premda ga izuzetno cijeni, griješi kada zaključuje da je hram dorski jer proporcije i prikaz s Hadrijanove medalje iz kolekcije Kabineta Barberini, kao i medalje Marka Aurelija i Antonija Pija, ukazuju na jonski. Ova božica imala je dva hrama u Efezu, jonski i onaj dorski koji je promatrao gospodin Daviler. [2] Prema Vitruviju, velika Dijanina statua bila je od zlata, po Ksenofontu od bjelokosti. Fischer navodi kako se, s obzirom na manjak podataka o čitavoj strukturi građevine, nije sputavao prikazom uobičajenog grčkog hrama, već ga je predstavio u svoj njegovoj raskoši. Bez obzira na to što mnogi izvori opisuju stubište, hramu je dodao i bazu, dodatne temelje s obzirom na močvarno tlo na kojem je izgrađen. Slike je u hramu izradio Trason, a najpoznatija skulptura bila je Praksitelova Hekata od sjajnog, svjetlucavog mramora. Brončani Apolon, koji je odnio Marko Antonije (a vjerojatno i skulpturu Dijane), može se vidjeti u Galeriji u Versaillesu s još nekim Amazonkama. Tu su neki pretpostavili da je kraljica Amazonki, Antiopa, bila osnivačica ovog hrama, dok Higin imenuje Amazonku Otritu (op. a. Otreru). Herostrat [3] je zapalio hram istoga dana kada je rođen Aleksandar Veliki, 2594. AM (u francuskom prijevodu 3594. AM), a novi hram, izgrađen nakon požara, nije bio niti blizu sjaju starog. Ruševine hrama spominju George Wheler i Jacob Spon u Putovanjima, a Fischer navodi kako su ga Goti poharali u doba Galijena, no blaga mu je već ranije opljačkao Neron. Popularnost Entwurffa dokazuje tekst o Fischerovom efeškom hramu i ilustracija inspirirana njime u trećem broju prvog ilustriranog bečkog časopisa izdavača Johanna Karla Newena von Newensteina (1683.–1767.) Das Merckwürdige Wienn oder Monathliche Unterredungen von verschiedenen daselbst befindlichen Merckwürdigkeiten der Natur und Kunst iz 1727. [4]
____________________
[1] Fischer misli na JACOB SPON, GEORGE WHELER, Voyage d’Italie, de Dalmatie, de Grece et dv Levant […], sv. 1, Lyon, 1678.
[2] AUGUSTIN-CHARLES D’AVILER, Cours D’Architecture […], Pariz, 1691.
[3] Po antičkoj predaji slavohlepan Efežanin koji je zbog podmetnutog požara kažnjen smrću te nitko, pod prijetnjom smrtne kazne, nije smio spomenuti njegovo ime. Vidi: „Herostrat“, Hrvatska enciklopedija, sv. 4 (Fr–Ht), (gl. ur.) Dalibor Brozović, Leksikografski zavod „Miroslav Krleža“, Zagreb, 2002., 539.
[4] NORBERT BACHLEITNER, FRANZ M. EYBL, ERNST FISCHER, Geschichte des Buchhandels in Österreich, Harrassowitz Verlag, Wiesbaden, 2000., 148.
Fischerovi izvori: Gaius Plinius Secundus Maior / Vitruvius / Eustathius Thessalonicensis / Strabo / George Wheler – Jacob Spon / Augustin-Charles d’Aviler / Xenophon / Philo Byzantius / Hyginus / Pausanias / Pomponius Mela / Valerius Maximus / Aulus Gellius / Plutarchus / etc.
