kat. br. 4
[Piramide]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš; 297 x 449 mm
GZAS 41 fis 27
(l.d.) tušem:
J: B: Fischers v: E: delin
(s.g.) crnim tušem 27.
(d.g.) crvenom pisaljkom 19
tekst tušem: A. Die größe Pÿramida woran 360 000 Menschen 20 Jahr gearbeithet // Plin: B. die andere, welche etwas weniger im Umfange hat. C. die kleine // ste in welche, wie in die andere gar kein Eingang ist D. das überbliebene // von dem Colossatischen Sphÿnx. E. dessen Sonst Voll Kommene // Gestalt. Ausan:
ETW:
(d.g.) TA: IV.
(l.d.) J: B: Fischers v: E: delin.
MNS:
(d.g.) TA: IV.
(l.d.) J: B: Fischers v: E: delin
(d.d.) gravé par Benj: (uklonjeno, ali još uvijek djelomično vidljivo: Kenckel.)
Fischer opisuje tri piramide smještene u pustinji nedaleko Kaira, međusobne udaljenosti 200 koraka. Njihova struktura, svojom stabilnošću, omogućila im je postojanje već tisućama godina. Gradilo ih je 360.000 ljudi 20 godina. Fischer navodi kako Herodot spominje 100.000 ljudi te etape izgradnje dijeli na prvih 10 godina, koliko je trajalo pribavljanje materijala, te idućih 10 koliko je trajala sama izgradnja. Komparirajući izvore opisuje piramide te spominje kako im je sâm završetak, bez obzira na to što se čini kao vrh koji završava u jednoj točki, zapravo četverokut koji se sastoji od samo pet kamenih blokova. Divi se vještini graditelja i njihovoj invenciji te bezvremenosti piramida i ideji besmrtne slave vladara koji su u njima ukopani. Navodi kako se ispred svake vide ruine hramova, a ispred piramide B još jedna manja piramida i glava Sfinge, isklesana iz samo jednog komada kamena, na postolju. Pita se je li to Sfinga koju opisuje u cijelosti Plinije Stariji, njen fragment ili se radi o potpuno drugom primjerku. Kako navodi, radi uljepšanja prikaza i dodatne edukacije čitatelja, Fischer je dodao još dvije cjelovite Sfinge (na crtežu jednu) i to onako kako ju je opisao Decim Magno Auzonije u Griphus ternarii numeri – s nogama divlje zvijeri, ptičjim krilima i ženskim prednjim dijelom tijela. [1] Ovdje Fischer poseže kako za antičkim izvorima, tako i za djelima suvremenih putopisaca Jeana Thévenota (1633.–1667.) Relation d’un voyage fait au Levant […] (Pariz, 1664.) i Paula Lucasa (1664.–1737.) Voyage du Sieur paul Lucas au Levant […] (Pariz, 1704.).
____________________
[1] D. Magni Ausonii Burdigalensis Opera, ex doctor. Virorum Emendatione, Amsterdam, 1750., 127.
Fischerovi izvori: Jean Thévenot / Strabo / Diodorus Siculus / Herodotus / Paul Lucas / Gaius Plinius Secundus Maior / Decimus Magnus Ausonius / Ammianus Marcellinus / Plutarchus / Gaius Iulius Solinus
