kat. br. 45
Schönbrunn
oko 1688.
olovka, tuš, lavirani tuš; 330 x 470 mm
GZAS 88 fis 74
(s.g.) crnim tušem 74.
(d.g.) crvenom pisaljkom 103
tekst tušem: Erster Project wie ich Schönbrunn, auf dem Berg, und nicht herunter habe bauen woll.
ETW:
(d.g.) TA: II.
(l.d.) J: B: Fischers. d’ Erl : Inv : et del:
(d.d.) J: A: Delsenbach. fecit.
MNS:
nije objavljen
Opsada Beča 1683. godine završila je porazom osmanske vojske te je označila kraj njihove prisutnosti na europskom tlu, a ujedno i početak političke dominacije Habsburške Monarhije u središnjoj Europi. Stoljetna opasnost konačno je otklonjena i u fokusu politike bečkog dvora bilo je veličanje i potvrđivanje Monarhije kao snažnog čimbenika na političkoj sceni tadašnje Europe. Francuski ministar financija za vrijeme Luja XIV. Jean-Baptist Colbert (1619.–1683.) jasno to iskazuje kad naglašava da ni ratne pobjede ne pridonose toliko ugledu vladara kao građevine koje naručuje. [1] U takvoj političkoj klimi nastaje prvi projekt za Schönbrunn. Fischeru su kao inspiracija poslužile vile rimskih kardinala cinquecenta kao i rekonstrukcija hrama božice Fortune u Palestrini Pietra da Cortone. [2] Primarni cilj bio je zasjeniti čak i Versailles kao i glorificirati novog Kralja Sunca, Josipa I. Habsburga. Ulaskom na glavna vrata pruža se spektakl pomno promišljene prostorne organizacije koja uključuje parkovnu arhitekturu i arhitekturu rezidencije smještene na uzvisini kao pozornica koja služi veličanju cara i njegove moći. Uzdignut teren podijeljen je rampama i terasama te simetrično postavljenim fontanama i šumarcima. Lijevo postavljena fontana veliča cara kao Herkula te simbolizira pobjedu Rimskog Carstva nad antičkim carstvima (Babilonom, Perzijom, Aleksandrijom), dok ga desna veliča kao boga sunca Apolona. [3] Tu ikonografiju veličanja cara Fischer kasnije realizira u projektu fontane u Brnu. [4] Sceničan karakter nacrta naglašen je i trijumfalnim stupovima na kojima se nalazi globus s orlom, a koji flankiraju ulaz u kompleks, te kulminira rezidencijom sa svečanom eksedrom i naumahijom. Sam nacrt više predstavlja Fischerovu kreativnu snagu, nego realne mogućnosti da se na tom mjestu i izgradi tako velebno zdanje. Vrlo je vjerojatno da je Fischer izradio ovaj nacrt kao reprezentativni materijal ne bi li se prikazao caru kao etablirani dvorski arhitekt.
____________________
[1] DUBRAVKA BOTICA, Francuska arhitektura 17. stoljeća – Arhitektura kao / za performans, u: Arhitektura i performans: Grafike iz Kabineta Luja XIV. u fundusu MUO, katalog izložbe: Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 3. 10. 2015. – 3. 1. 2016., 28-41.
[2] PETER PRANGE, Entwurf und Phantasie: Zeichnungen des Johann Bernhard Fischer von Erlach, 1656-1723, Salzburger Barockmuseum, Salzburg, 2004., 92.
[3] HANS AURENHAMMER, J. B. Fischer von Erlach, Allen Lane (Penguin Books), London, 1973., 52.
[4] Isto.
