Iako sama publikacija u naslovu govori o nacrtu povijesne arhitekture, Fischer objavljuje i vlastite radove, čime im daje zaslužno mjesto u toj povijesti. Time nastoji pokazati kontinuitet kroz različita vremenska razdoblja i podneblja s naglaskom na onovremenu arhitekturu predstavljenu upravo kroz vlastite radove, a koja je prikazana u IV. knjizi. Ova cjelina donosi najviše razlika po broju objavljenih bakroreza u odnosu na Manuskript zbog građevina koje su realizirane između ta dva izdanja. Nedosljednost  je logična, jer je dio vlastitih projekata Fischer realizirao tek nakon 1712. godine.

Uz crteže objavljene u Entwurffu, u ovoj smo cjelini predstavili i one koji se uz njih vežu sadržajno budući da je većina crteža IV. knjige nastala u drugu svrhu – kao nacrti izvedene arhitekture ili pak Fischerove imaginacije raskošnih građevina, vila i palača smještenih u bogato uređene vrtove i parkove (tzv. Landschloss, Lustgartengebäude… vidi Abrevijacije).

Većina sličnih nacrta može se naći i u bečkoj Albertini koja u fundusu, uz Fischerove skice, pohranjuje i Codex Montenuovo [inv. br. 26392], seriju Fischerovih crteža i grafika, nalijepljenih na 30 listova i uvezanih u cjelinu. Albertina ih je kupila 1933. godine od obitelji Montenuovo za koje se pretpostavlja da su pristigli bračnim savezom kneza Wilhelma von Montenuova (1819.–95.) i Julie Franziske Batthyány-Strattmann (1827.–71.), odnosno nasljedstvom Theodora Heinricha von Strattmanna (1637.–93.), bliskog obitelji Fischer. [1] Theodor Heinrich von Strattmann bio je otac Eleonore Strattmann (1672.–1741.), buduće supruge Adama II. Batthyányja (1662.−1703.) koji je obnašao funkciju hrvatskog bana od 1693. do 1703. godine te su možda tim vezama i crteži Grafičke zbirke pristigli u fundus Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

____________________

[1] CHRISTIAN BENEDIK, Der „Codex Montenuovo“ des Johann Bernhard Fischer von Erlach, Barockberichte 50 (2008.), 308–311.

 

ključne riječi: Entwurff // Manuskript // Landgebäude // Codex Montenuovo