kat. br. 46
[Schönbrunn, tlocrt]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš, akvarelirano;
458 x 343 mm
GZAS 87 fis 73
(s.l.) crnim tušem 73.
(d.d.) crvenom pisaljkom 105
na sredini lijevog dijela crteža kao korektiv nalijepljen papir pravokutnog oblika s tlocrtom staje.
tekst tušem: Grundt Riß von Schönbrunn.
tekst olovkom: Grande Cour // G Emploiee // aux // Coures et aux // Carossels
ETW:
(l.g.) TA: IIII.
(d.d.) J. B. F. v. E. delin.
MNS:
treći prikaz
(d.d.) J. B. F. v. E. delin.
Godine 1694. Josip I. Habsburg odlučuje obnoviti dvorac koji se nalazio na tadašnjem lovnom području te ga pretvoriti u rezidenciju austrijskih careva. Gradnja započinje 1696. godine po Fischerovom nacrtu koji je posve različit od prvoga. U odnosu na taj građevinski kompleks Fischer je ovdje zamislio kompaktnu i suzdržanu građevinu po uzoru na vrtnu fasadu Versaillesa, od koje preuzima ritmizaciju i raspored arhitektonskih dijelova kao i centralni motiv sa šest stupova, dok se na bočnim stranama nalaze gospodarske zgrade. [1] Iako u tekstu ispod objavljenog bakroreza u Entwurffu stoji da se radi o lovačkom dvorcu, Hans Aurenhammer smatra da je riječ i o ljetnoj rezidenciji za mladog kralja Josipa I. Habsburga. [2] U prilog tomu govori i nacrt na kojem se mogu uočiti brojne prostorije za državničke poslove u skladu s dvorskim ceremonijalom – lijevo krilo bilo je namijenjeno kralju, a desno kraljici. [3] Do glavnog ulaza vodile su vanjske kružne stepenice unutar kojih je bila zamišljena manja fontana. Fischer je predvidio i vanjske stepenice na desnom krilu gdje na crtežu stoji natpis „Escalier pour sa Maj: l’Imperatrice“. I Peter Prange zaključuje da se radi o dvostrukoj namjeni dvorca kao Lustgebäude te kao rezidencije.[4] Dvorac je tijekom vremena doživio brojne preinake no, usprkos tomu, s vrtom koji ga okružuje predstavlja jedinstven spoj parkovne i reprezentativne stambene arhitekture.
____________________
[1] PETER PRANGE, Entwurf und Phantasie: Zeichnungen des Johann Bernhard Fischer von Erlach, 1656-1723, Salzburger Barockmuseum, Salzburg, 2004., 96.
[2] HANS AURENHAMMER, J. B. Fischer von Erlach, Allen Lane (Penguin Books), London, 1973., 108.
[3] Isto.
[4] PETER PRANGE (bilj. 1), 98.
