kat. br. 3
[Babilon]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš; 300 x 472 mm
GZAS 39 fis 25
(s.g.) crnim tušem 25.
(d.g.) crvenom pisaljkom 16
tekst tušem: Die Babylonischen Wunder=Gebäude. // A. die Königl. Burg von 20 Stadien Umfang. Herodot. L.1. // D. die Große Brücke über den Euphrates. Curt. L. 5. c. 1. // E. die hangende Garten (Horti Pensiles) oben auf den // Schloß-Mauren. Strabo. L. 17. Herodot. L. 1. // in der Höhe eines Stadij G. Pyramide und Grabmal Nini Diod. Sic. L. 2. c. 4. (nastavak teksta nedostaje jer je papir obrezan)
ETW:
(d.g.) Ta. III.
(l.d.) J: B: F. v E: del:
MNS:
(d.g.) Ta. III.
(l.d.) J: B: F. v E: del:
Babilonske zidine, kako navodi Fischer referirajući se na Ktezija, započela je i dovršila Semiramida, Ninova udovica i kraljica Asirije godine svijeta 1860., odnosno 2860. AM, kako navodi francuski tekst. Zidine su građene od cigle, cementirane zemljanom smolom i posvećene kraljici i njenim herojskim podvizima. Opisuje ih uspoređujući podatke iz različitih izvora te navodi kako su prema Herodotu zidine imale stotinu mjedenih vrata. Zatim piše o Kraljevskoj palači u kojoj se ogleda božanska intervencija Bela – babilonsko-asirskog boga zemlje i plodnosti, te opisuje veličanstvene Semiramidine viseće vrtove i objašnjava kako način njihove izgradnje ostavlja dojam kao da lebde. Na kraju opisuje i Belovu piramidu – mauzolej te hram posvećen Belu, zigurat od osam katova s malim hramom na vrhu u blizini palače, i po Herodotovom mišljenju najbliži Solomonovu hramu po svojoj velebnosti. Zaključuje da su svi antički izvori ovisili o Kteziju, „ne baš vjerodostojnom izvoru“, na osnovi čega se krivo cjelokupna izgradnja pripisuje kraljici Semiramidi i koja je trajala samo godinu dana. Hans Aurenhammer navodi kako Fischer u svom opisu tornja babilonskog prekida s dvjesto godina dugom tradicijom prikaza kružne građevine, okružene spiralnom rampom, koja se sužava prema vrhu. [1] Navodi i kako je predložak vrtovima i kompoziciji prikaza pronašao u knjizi Athanasiusa Kirchera Turris Babel […] (Amsterdam, 1679.). U istoj je publikacije Fischer morao vidjeti i Kolosa s Rodosa te ga kao predložak iskoristiti za svoj prikaz (kat. br. 7).
Ilg primjećuje kako Fischer glavni portal Babilona oblikuje poput pročelja, nalik na onaj bazilike Santa Maria Maggiore, [2] čiju je fasadu dovršio talijanski arhitekt Ferdinando Fuga (1699.–1782.) tek 1743. godine, [3] no ispravno zaključuje da Fischer ovdje preuzima tipične elemente crkvenih pročelja ranoga rimskoga baroka.
____________________
[1] HANS AURENHAMMER, J. B. Fischer von Erlach, Allen Lane (Penguin Books), London, 1973., 157.
[2] ALBERT ILG, Leben und Werke Joh. Bernh. Fischer’s von Erlach, des Vaters, C. Konegan, Beč, 1895., 570.
[3] DAVID WATKIN, A History of Western Architecture, Laurence King Publishing, London, 2005., 297.
Fischerovi izvori: Ktesias / Quintus Curtius Rufus / Strabo / Gaius Plinius Secundus Maior / Gaius Iulius Solinus / Martianus Capella / Pausanias / Hyginus / Cassius Dio Cocceianus / Herodotus / Ammianus Marcellinus / Appianus / Diodorus Siculus / Berossus
