kat. br. 17
[Akvedukt u Kartagi]
oko 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš; 345 x 472 mm
GZAS 46 fis 32
(s.g.) crnim tušem 32.
(d.g.) crvenom pisaljkom 58
tekst tušem: Der große Aqvitucty zu Chartago heutiges Tages Tunis genant von Carlo V. Belagert gewesen
zrcalno objavljeno
ETW:
(d.g.) TA: II.
MNS:
nije objavljen
Crtež je prenesen na ploču zrcalno, a tekst ispod prikaza navodi kako se radi o velikom akveduktu u Kartagi, današnjem Tunisu, koji je osvojio car Svetog Rimskog Carstva Karlo V. (rex. 1500.–1558.).
Grafika koja je u Entwurffu objavljena prema ovom crtežu drugi je prikaz u drugoj knjizi. Tekst o akveduktu ne postoji kao odvojena cjelina, već jedino ispod prikaza u obliku legende budući da Fischer tekstove druge knjige započinje tek tablom III. Može se pretpostaviti da je to najvjerojatnije zbog toga što je prikaz akvedukta u Kartagi nastao nakon Manuskripta kada su zasebni tekstovi pripremljeni. [1]
U Entwurffu tekst je opsežniji od onog ispod prikaza na crtežu, i u njemu Fischer objašnjava kako je veličanstveni rimski spomenik podignut nakon obnove Kartage u doba cara Augusta, a barbarizam Arapa najviše je pridonio njegovom propadanju od 685. godine. Piše kako su ruševine akvedukta ovdje prikazane na isti način na koji ih je Barbalonga (op. a. Jan Cornelisz Vermeyen) skicirao na licu mjesta na zahtjev Karla V., a talijanski slikar Tizian (1488.–1576.) ih izradio kao tapiserije.
Karlo V. je poveo Jana Cornelisza Vermeyena, flamanskog slikara i bakropisca, u ratne pohode osvajanja Tunisa 1535. godine kako bi umjetnik dokumentirao careve vojne uspjehe. U razdoblju 1546./50. godine nastaju predlošci za dvanaest monumentalnih tapiserija Vermeyena i Pietera Coeckea van Aelstoda, od kojih se deset danas nalazi u Kunsthistorisches Museumu u Beču. Predlošci su prije bili pripisivani Tizianu, a taj je podatak Fischer mogao preuzeti od bliskog suradnika Carla Gustava Heraeusa, koji je podatak i objavio 1721. u Inscriptiones et Symbola varii argumenti. [2]
____________________
[1] Novi zasebni tekstovi za Entwurff pripremljeni su samo za prikaz atenskih arhitektonskih spomenika (kat. br. 15) i Palmire (kat. br. 28).
[2] CARL GUSTAV HERAEUS, Inscriptiones et Symbola varii argvmenti […], Leipzig, 1721.
