Kako je Fischer najavio na naslovnici Entwurffa, druga knjiga bavi se starim nepoznatim rimskim građevinama. [1] Svejedno u ovu je skupinu uvrstio, među ostalim, i suvremenu arhitekturu Boromejskih otoka, Stonehenge i vrlo neobičnu ilustraciju pećine kraj Salzburga, kojoj je, kako navodi, jedini arhitekt priroda. [2] Druga cjelina u Entwurffu sastoji se od ukupno petnaest prikaza, četiri više nego u Manuskriptu (u kojem ploče nemaju rednu oznaku table u gornjem desnom uglu poput Prve knjige). Grafička zbirka čuva 14 pripremnih crteža, među kojima i skice Dioklecijanove palače, splitskog Peristila, Jupiterovog hrama i Zlatnih vrata, te Dioklecijanovog akvadukta u Solinu.

____________________

[1] Ovdje se Fischer bavi manje poznatim rimskim građevinama jer, kako u predgovoru navodi, nije želio ponavljati ono što su već, s jednakom marljivošću, učinili Palladio, Serlio, Donato, Ligorio i drugi.

[2] Stonehenge uspoređuje s ukopnom arhitekturom Gota te se ne može zaključiti je li Fischer imao namjeru uključiti gotsku i/ili gotičku, srednjovjekovnu arhitekturu. Razumljivo bi bilo da ih stavlja pod isti nazivnik s obzirom na to da je izraz gotika (lat. gothicus: koji pripada Gotima) prvotni termin kojim je talijanski arhitekt, slikar i pisac Giorgio Vasari (1511.–1574.) u XVI. st. nazvao stil koji se s gledišta talijanske renesanse smatrao barbarskim te se, bez obzira na revalorizacije koje su uslijedile, u osnovi smatrao takvim do XIX. stoljeća.

 

ključne riječi: Entwurff // Manuskript // Split // Rim