Paratekstom se smatraju sredstva i konvencije koja se nalaze unutar i izvan knjige, a koja imaju ulogu posrednika između autora, izdavača i čitatelja. Ako je fizički oblik knjige rezultat rada urednika i tiskara, onda “dušu“ knjige ne uređuje samo autor, već njenu formu oblikuju svi oni koji vode računa o interpunkciji, pravopisu i postavu stranice.
Paratekstualne elemente čine: ilustracije, epigrafi, predgovori i posvete, sadržaj i oblikovanje i organizacija teksta.
Ilustracije su u povijesti imale ogroman utjecaj i značaj za čitatelja. One su češće odgovarale na praktične potrebe čitatelja, nego na one estetske. Njihov je zadatak bio da vizualiziraju sadržaje o kojima se čitalo i slušalo.
Knjižne ilustracije čine važan dio u tiskarskoj proizvodnji hrvatskih knjiga 18. stoljeća. Ilustracije se pojavljuju u mnogim knjigama u različitim oblicima, formatima i na različitim mjestima. U djelu iz 1795. Govorenja za sve nedilje godishnje autora Bernardina Leakovića pronalazi se ista slika, kao i u djelu Uputjenja katolicsanska Ivana Velikanovića iz 1797., ili Ispisanje ratta turskoga Blaža Bošnjaka iz 1792. Iste ilustracije sadrže još dva djela tiskana u Divaldovoj tiskari. Uobičajena praksa tijekom 16. i 17. stoljeća bila je da tiskari ploče s kojih su se utiskivale grafike za potrebe knjižne ilustracije razmjenjuju, prodaju, dorađuju i da one služe kao predlošci drugim majstorima i tiskari.
Ilustracija na kraju predgovora knjige Sveta govorenja Tominković Aleksandra iz 1797.
Ista ilustracija na naslovnoj stranici knjige Ispisanje ratta turskoga Blaža Bošnjaka iz 1792.
Ilustracija u knjizi Neue Einleitung zur Slavonischen Sprache Marijana Lasnovića iz 1778.