Martin Alois Divald (sin I. M. Divalda), rođen 1796., umro 1844. Tiskaru je vodio od 1819. do 1844. godine. U to vrijeme tiskara je znatno napredovala. Tiskali su: oglase, molitvenike, kalendare, školske knjige, izvještaje, sanitarne uredbe i propise kao i kazališne plakate putujućih kazališnih skupina. Usporedno se tiskaju knjige na njemačkom i hrvatskom jeziku. Umro je od vodene bolesti u 48. godini života. Poslije njega ostaje udovica Julijana, rođena Kovačević i njihovo osmero djece.
Racsun za pervu i drugu godinu shkulsku / iz latinskog u bosanski jezik prinese p. Ambroxa Mathich reda s. Frane od obs. derxave bosanske misnik i shkula grammaticski ucsitelj. U Ossiku : slovima Divaldovima povlast. knjigotisca, 1827. [16], 116, [4] str. ; 8° (18 cm).
Donosi na 8 stranica nepaginiranoga dijela imena pretplatnika za ovu knjigu.
Topalović, Mato. Tamburaši ilirski iliti perva kitica narodnih ilirskih pěsamah po livadah i dubravah slavonskih sabrana, i svemu junačkom ilirskom narodu prikazana : sv. 1 / u družtvu s’ više rodoljubacah skupio, u red stavio i izdao Matth. Topalović. U Osěku : Tiskom Mart. Alojs. Diwalda, kr. pov. knjigotišca, 1842.
Matija Topalović, najgorljiviji ilirac u Slavoniji. U svojoj knjizi Tamburaši ilirski “napominje da je polovina čistog prihoda, nakon podmirenja tiskarskih troškova, namijenjena podupiranju i boljem uređenju tiskarne!”
Izvor: Malbaša, Marija. Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb : Hrvatsko bibliografsko društvo, 1978.
Mato Topalović (Zdenci kraj Slavonskog Broda, 9. rujna 1812. – Gradište, 26. travnja 1862.), hrvatski svećenik, profesor, pisac i član ilirskog pokreta.
Jedan od prvih Slavonaca koji su prihvatili ideje ilirskog pokreta. Pučku školu pohađa u Slavonskom Brodu, a gimnaziju u Vinkovcima. U sjemeništu đakovačke biskupije upoznaje Josipa Jurja Strossmayera i Jurja Tordinca. Nakon završenog dvogodišnjeg tečaja iz filozofije u Đakovu započinje studij u Pešti gdje upoznaje Frana Kurelca, Stjepana Ilijaševića i Miroslava Dražića. Doktorira filozofiju zajedno sa Strossmayerom 1833. godine, doktorat iz teologije postiže 1837. godine u Beču kao kandidat kolegija Pazmaneum. Za vrijeme bečkog studija 1834. godine upoznaje Ljudevita Gaja s kojim se poslije dopisuje. Za svećenika je zaređen 17. srpnja 1837. godine. Svećeničku službu obavljao je kao vojni kapelan u Veroni, zatim kao vikar u Trnavi, i Vinkovcima. 1844. godine dolazi u Đakovo na poziv biskupa Josipa Kukovića za profesora filozofije. 1848. godine odlazi sa Stankom Vrazom u Prag na Sveslavenski kongres. 1. studenog 1855. godine postaje župnikom u Gradištu. Razbolivši se od sušice umire 26. travnja 1862. godine u pedesetoj godini života. Nadgrobni spomenik mu podiže dugogodišnji prijatelj Josip Juraj Strossmayer u znak «bratimskog svećenstva i prijateljske ljubavi». Perom ga je ovjekovječio i Petar Preradović u svojim sonetima.
Izvor: Wikipedija
