Dragutin Karl Divald tiskaru preuzima 1846., a vodi ju do 1857. godine. U razdoblju kada su i Karl Divald i njegova majka vodili tiskaru, hrvatske intelektualce, koji su se zalagali za napredak hrvatskog društva, pogodilo je uvođenje mađarskog jezika u sve škole (1843.). Osim toga, Mađari su Hrvate pritisnuli većim cenzurama i onemogućavali svaki slobodoumni rad. … Upravo zbog tih sukoba između mađarona i iliraca, tiskara Karla Divalda prometovala je loše. Nadajući se da će pozitivno utjecati na status tiskare, Divald se priklonio mađaronima koji su, uzgred rečeno, i tiskali brojne oglase, letke, parole i prve osječke novine u tiskari, međutim, to je imalo i negativnu posljedicu jer su zbog toga narodnjaci u potpunosti izbjegavali tiskaru.
Divald je nastavio s tiskanjem godišnjih školskih izvještaja, kalendara, kazališnih proglasa i djela slavonskih autora Mate Topalovića i Krunoslava Veselića, bez obzira na opredijeljenost mađarofilskoj stranci. Tiskaru je kao i njegovi prethodnici uspio obnoviti i to za potrebe tiskanja Der Volksrednera 1848. godine, kada je nabavio nova frakturna slova.
Izvor: Salopek, A. (2017) Tiskarstvo u Slavoniji u 18. i 19. stoljeću
Za vrijeme mađarske okupacije i opsade Osijeka pod carskim trupama nastala je u gradu oskudica sitnog novca, pa su se kod Divalda tiskali pomoćni novci (asignati) u apoenima od 10 i 20 krajcara.
Dragutin Divald bio se 1849. oženio Katarinom Petrović, kćerkom uglednog osječkog krojačkog majstora. Imali su troje djece. Umro je 12. VII 1857., ali je već prije smrti prodao svoju tiskaru Dragutinu/Karlu Lehmannu, knjižaru i knjigoveži. Djeca su bila još vrlo mlada. Umrla im je i majkagodine 1865. Sin Josip postao je fotografom i odselio u Beč, kamo je poveo i svoju sestru Anu. Brat Dragutina Divalda, Alojzije, etablirao se kao knjižar i knjigoveža u Vukovaru, ali je umro 1865. od tuberkuloze
Izvor: Malbaša, M. Povijest tiskarstva u Slavoniji. Zagreb : Hrvatsko bibliotekarsko društvo, 1978. Str. 26-27.
