I povijest Osijeka bilježi nekoliko ranijih, ali neuspjelih pokušaja izdavanja novina; primjerice, osječka je obitelj Divald više puta tražila dopuštenje za izdavanje novina, ali je Ugarsko namjesničko vijeće smatralo da će teško moći nadzirati glasilo u udaljenom Osijeku. Fridrih Zink kao upravitelj Divaldove tiskare 1813. godine tražio je dozvolu za izdavanje Tjednika za sve staleže u Osijeku i okolici s obavještajnim listom, koji je trebao izlaziti na njemačkom kao Wochenschrift für alle Stände in Esseck und der umliegenden Gegend. Nebst einem Inteligenz-Blatt. Odobrenje nije dobiveno ni tada (s obrazloženjem da ima već dosta časopisa), ni kasnije, 1835. godine, kada je Alojzije Martin Divald pokušao s izdavanjem Tjednika o Osijeku i za Osijek, glasila koje je na njemačkom jeziku (kao Wochenblatt von und für Essek) trebalo donositi privredne članke. Divald je odbijen s obrazloženjem kako ‘’imovina molitelja nije dovoljno jamstvo za pretplatnike’’ (Malbaša 1978: 25).
Početak novinstva u Osijeku označuje 1848. godina kada Osijek dobiva svoje prve novine, i to tiskane na njemačkom jeziku, bio je to Der Volksredner für Vaterland, Freiheit und Gesetz, für Kunst, Gewerbe und Wissenschaft (Pučki govornik za domovinu, slobodu i zakon, za umjetnost, obrt i znanost), glasilo njemačkog građanstva koje je simpatiziralo Mađare i mađarske zakone. Drugu su polovicu 19. stoljeća u Osijeku obilježile novine na njemačkom jeziku – jer je njemačko stanovništvo u to vrijeme u Osijeku činilo većinu, a njemački je jezik bio jezik svakodnevice, građanstva i kulturnih događanja.
Prve novine na hrvatskom jeziku (Branislav ) Osječani su dobili tek 1878. godine.
