Faust Vrančić (Faustus Verantius, Fausto Veranzio, Faustus Verancsics) (1551.-1617.) hrvatski je polihistor, kozmopolit, izumitelj, jezikoslovac i biskup. Razvijao se i oblikovao u renesansnom ozračju te se u skladu sa značajkama vremena u kojem je živio ostvarivao u različitim aspektima života. Raznolikost i širina njegovih intelektualnih interesa svjedoče kako je Vrančić u pravom smislu utjelovljivao renesansnog erudita, svestranog i obrazovanog čovjeka, opisanog pojmom homo universalis. U javnosti se najčešće percipira kao izumitelj svjetskog glasa jer najznačajnijim projektima, objavljenima u djelu Machinae novae Vrančić nadilazi svoje vrijeme, a važnošću prelazi granice epoha.

Rođen je 1. siječnja 1551. u Šibeniku, u uglednoj plemićkoj obitelji kao dijete Mihovila Vrančića i Katarine rođene Dobrojević. Obitelj je rodbinskim vezama bila povezana s hrvatskim banom Petrom Berislavićem i biskupom Ivanom Statilićem, diplomatom i uglednim pravnim stručnjakom, angažiranim u brakorazvodnoj parnici Henrika VIII. i Katarine Aragonske.