Info Panel
Početna  /  Digitalizirana djela  /  Machine novae

Machine novae

Vrančićev tehnički priručnik Machinae novae (Venecija, 1615./1616.) jedno je od istaknutijih djela iz područja europske tehničke literature na prijelazu iz 16. u 17. stoljeće. Nema poznatih zapisa kada je Vrančić započeo i koliko je dugo radio na izradbi djela. U to vrijeme već je postojala određena tradicija tehničke literature koju Vrančićevo djelo obogaćuje ne samo brojnim izvornim idejama već i izmjenama postojećih projekata u savršenije i funkcionalnije oblike.
Zapadnoeuropska tehnička literatura oblikovala se do kraja renesanse te je konstrukcija strojeva bila u potpunosti odvojena od ratne tehnike. U vrijeme Vrančićeva života nastalo je nekoliko zapaženih tehničkih djela Agostina Ramellija, Vanocela Biringuccija, Jacquesa Bessona, Domenica Fontane, Jacopa de Strade i dr., što je odraz ne samo sveukupnoga razvoja znanosti i tehnike ostvarenoga na pragu novovjekovlja već je i određena refleksija renesansnih nastojanja da se poboljša kvaliteta ljudskoga življenja u svim njegovim aspektima. I Vrančić je bio dio renesansnoga skupa znanstvenika koji se ostvario raznolikim doprinosima. Među tehničkim djelima koja su nastajala u Vrančićevo doba, djelo Machinae novae nije najopsežnije, ali se izdvaja svojom koncepcijom i obiljem novih ideja, koje su predstavljale znatno obogaćivanje dotadašnje tehničke literature.
Ako pretpostavimo da je Vrančić prve poticaje za izradbu tehničkih projekata dobio još kao mladić za vrijeme službe u Veszprému, te poštivajući podatak kako je Machinae novae tiskao pred kraj života, može se kazati kako je djelo postupno pripremao gotovo četrdeset godina. U njega je unio ne samo vlastite ideje već i tuđe, koje poboljšava ili koje s njegovim projektima tvore cjelinu. To razjašnjava specifičnu strukturu i sadržaj djela Machinae novae u kojem, osim vlastitih ideja, Vrančić u određenoj mjeri prenosi i zamisli svojih prethodnika.
Djelo Machinae novae sadrži 49 različitih slika velikoga formata. Nakon njih Vrančić je priložio komentare na latinskome, talijanskome, španjolskome, francuskome i njemačkome jeziku, kojima je opisao 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija. Svi ti projekti nisu bili novi, ali su mnogi bili izvorno Vrančićevi, te su predstavljali veliko obogaćenje dotada poznatih tehničkih oblika i konstrukcija. U djelu Vrančić razmatra različite tehničke probleme, ponajviše se bavi konstrukcijama mlinova i mostova, izučava praktične hidrološke probleme, traži uzroke poplava i daje prijedloge kako ih izbjeći, konstruira različite vrste satova, primjenjuje svojstva elastičnosti materijala za akumuliranje mehaničke energije, razvija ideju i ulogu zamašnjaka kod pogonskih strojeva, bavi se problemima uzvodne plovidbe rijekom i povlačenjem velikih tereta ukazuje da je poznavao paralelogram sila koji je u to vrijeme bio novost u znanosti (zakon paralelograma teorijski je objasnio Simon Stevin 1586.). Zanimaju ga tehnološki procesi, organizacija i podjela rada.
Vrančić se u komentarima i tumačenjima projekata ne služi matematičkim aparatom, kao ni njegovi suvremenici, već ih opisuje fenomenološki. U doba renesanse matematičke metode nisu bile na takav način razvijene niti su bili poznati pojedini fizikalni zakoni koji bi se uopće mogli primijeniti u razradbi projekata na način kako se to konstruira od druge polovice 18. stoljeća pa sve do današnjih dana. Upravo je razvoj matematike i fizike, koji je uslijedio nakon renesanse, omogućio ubrzan razvoj tehnike novoga doba.
Među brojnim vrijednim Vrančićevim projektima često se ističu most ovješen o lance i most od bronce, koji je prvi put sagrađen u Engleskoj 1773. godine, i dr. Ipak, zasigurno je najpoznatiji Vrančićev izum, njegov projekt Homo volans. Premda je već prije Leonardo da Vinci skicirao padobran drukčijega oblika, nemamo sigurne potvrde je li Vrančić bio upoznat s Leonardovom idejom. Vrančić je dao sasvim drukčiji oblik padobrana te uz njega priložio podrobni tehnički opis. Vrančićeva konstrukcija prvi je tiskani projekt padobrana u povijesti tehničke literature. On u opisu padobrana ističe važnost odnosa veličine platna i težine čovjeka. Oblikom, Vrančićev je padobran četverouglasto platno na drvenoj konstrukciji, na stranama jako napeto, tako da stvara protivni pritisak koji pri skoku usporava pad. Posebno je vrijedan zapis koji je o Vrančićevu padobranu načinio engleski biskup, jedan od prvih tajnika uglednoga Royal Socety, dr. John Vilkins (1614. – 1672.). Zahvaljujući njegovu zapisu, u literaturi se 1617. navodi godinom rođenja uporabljivoga padobrana, a Vrančića naziva ocem padobranstva