“Faust VRANČIĆ (Faustus Verantius), polihistor, konstruktor, pisac i leksikograf rođen je 1551. god. u Šibeniku, a umro 1617. u Veneciji. U Požunu je stekao početnu humanističku izobrazbu. Godine 1568. otišao je na studij filozofije i prava u Padovu, gdje je ostao do sredine 1572. Iduće su godine njegova života slabo poznate, ali je vjerojatno tih godina boravio u Italiji. U članstvo hrvatske bratovštine sv. Jeronima u Rimu primljen je 1575. Godine 1579. imenovan je upraviteljem biskupskih dobara u VeszprÈmu, gdje je ostao do 1581., kada je prihvatio mjesto tajnika kralja Rudolfa II. u Pragu; ondje je proučavao prirodne znanosti, matematiku i tehniku. Godine 1594. napustio je mjesto tajnika, pa je sve do 1598. živio u Dalmaciji i Italiji, posebno u Veneciji, gdje je 1595. objavio svoj poznati rječnik Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum, Latinae, Italicae, Germanicae, Dalmaticae et Ungaricae (Rječnik pet najuglednijih europskih jezika, latinskoga, talijanskoga, njemačkoga, hrvatskoga i mađarskoga). To je prvi rječnik hrvatskog jezika, pa ima osobito značenje i za matematičko i prirodoznanstveno nazivlje. Sadrži oko 5000 riječi svakog jezika. Godine 1598. Rudolf II. imenovao ga je titularnim čanadskim biskupom, ali je obavljao dužnost kraljeva savjetnika za Mađarsku i Transilvaniju. God. 1605. napustio je dvor i ušao u red sv. Paula, tzv. barnabita u Rimu. U prijevodu na hrvatski jezik objavio je 1606. djelo život nikoliko izabranih divic. Po povratku u Rim posvetio se i filozofskim razmišljanjima, osobito logici. Tako je 1608. objavio u Veneciji svoje djelo Logica suis ipsius instrumentis formata, a 1610. u Rimu djelo Ethica christiana, na kojima je autora označio pseudonimom Justus Verax Sicenus. Prerađeno izdanje tih dvaju djela pod naslovom Logica hova suis ipsius instrumentis formata et recognita. Ethica christiana objavio je 1616. u Veneciji pod pravim imenom. Povratak u Rim imao je veliku važnost za njegova daljnja istraživanja tehničkih problema. Kao rezultat svih zanimanja i istraživanja o konstrukcijama strojeva i rješavanjima arhitektonskih problema postupno je nastajalo njegovo glavno djelo Machinae novae Fausti Verantii Siceni cum declaratione Latina, Italica, Hispanica, Gallica et Germanica, koje je tiskano krajem 1615. ili početkom 1616. u Veneciji. U tom je djelu prikazao 49 skica i projekata u bakropisu. Na njima je donio 56 različitih uređaja i tehničkih konstrukcija, koje je opisao u komentarima na latinskom, talijanskom, španjolskom, francuskom i njemačkom jeziku. Svi ti projekti nisu bili novi, ali su mnogi od njih bili izvorno Vrančićevi i značili su veliko obogaćenje tehničkih oblika. U Rimu je rješavao razne praktične hidrološke probleme, među kojima treba istaknuti problem čestih poplava rijeke Tiber u tom gradu i usavršavanje fontana u Veneciji. Kako bi dao prijedlog kako izbjeći poplave Tibera, Vrančić je tražio uzroke tih poplava. Svoj prijedlog za rješenje tog problema dao je kao kartografski prikaz (projekt 1.) pod naslovom Vrbis Romae Dilvvivm (O rimskim vodenim tokovima) u djelu Machinae novae. Pretisak djela Machinae novae objavljen je u Zagrebu 1993. god.”

Sažetak rada: Kljajić, I. ; Lapaine, M. Faust Vrančić, 450. obljetnica rođenja. // Kartografija i geoinformacije 1, 1(2002), str. 165-167.