Od nastavnika do predsjednika…

 

Nazorova služba nastavnika i činovnika u školama, dječjim domovima i sirotištima započinje u rujnu 1898. kada je postavljen za suplenta u realnoj Velikoj gimnaziji u Splitu. Posao je obavljao savjesno i tu je više do izražaja dolazila njegova osobnost kao profesora, negoli njegov poziv – pjesnički. Nazor se nerado kretao u književnim i umjetničkim krugovima. Polemizirao je samo u najvećoj nuždi, i to uvijek dostojanstveno i akademski. Družio se s Ivanom Meštrovićem, Dinkom Šimunovićem, a ponekad i s Miroslavom Krležom. Nešto prije Drugoga svjetskog rata Nazor se upoznao s pjesnikom Ivanom Goranom Kovačićem. Često su se sastajali, a Nazor mu je povjeravao svoje književne planove. Na nagovor Gorana Kovačića, što je jedna od verzija u povijesnoj literaturi, odlazi u NOB, gdje piše ratnu liriku i prozu.

U lipnju 1943. izabran je za predsjednika ZAVNOH-a. Po svršetku rata, 1945. izabran je za predsjednika Prezidija Sabora Narodne Republike Hrvatske. Povodom 70. rođendana i 50. obljetnice književnoga rada Senat Sveučilišta u Zagrebu dodijelio mu je naslov počasnoga doktora filozofijskih znanosti.

Njegovim je imenom nazvana najveća državna nagrada u Republici Hrvatskoj “Nagrada Vladimir Nazor” koja se dodjeljuje za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma. U povodu 120. obljetnice njegova rođenja Osnovna škola Vladimira Nazora iz rodnih mu Postira na Braču, utemeljila je 1996. godine Prosvjetno-kulturnu manifestaciju “Nazorovi dani” koja se održava svake godine u mjesecu svibnju. Manifestaciju osmišljava Nacionalni odbor “Nazorovi dani” sa sjedištem u Zagrebu, a provodi je Organizacijski odbor “Nazorovi dani” Postira.