Bjelovar je izgrađen kao vojni grad i sastavni dio Vojne krajine, što je uvelike utjecalo na njegov kasniji razvoj. Iako je osnutak i početak izgradnje Bjelovara vezan uz 1756. godinu, na ovom se području može pratiti kontinuirana naseljenost od najstarijih vremena. Tako su na širem bjelovarskom području pronađeni ostaci mnogih kultura: starčevačke, korenovske, sopotske, lasinjske, vučedolske te kulture brončanog i željeznog doba. No prema dosadašnjim istraživanjima nema zabilježenih ostataka ljekarničke djelatnosti (Habek 2008: 323).
Karta Vojne krajine. Zbirka zemljovida i atlasa NSK. Dostupno na: Digitalna NSK
375. godišnjica varaždinske 16. pješačke pukovnije. 1913. Hrvatski ilustrovani pučki koledar za rimokatolike, grčko-istočne i izraelićane za prostu godinu 1914. Tisak i naklada Lav. Weissa. Bjelovar. str. 59. Opći fond NSK. Jedan od sedam crteža vojnika objavljenih u članku.
Krajem devetnaestog i početkom dvadesetog stoljeća učestali su napisi i članci (npr. Kramberger Ernest. Kr. [ kraljevski] i sl. [slobodni] grad Belovar. Ilustrirani hrvatski pučki koledar za rimokatolike, grčko-iztoćne [!] i izraelitične [!] za prostu godinu 1886. str. 49-60. Opći fond NSK) o razvoju grada, ali se ne spominje razvoj ljekarništva. O zdravstvenoj situaciji ponajviše svjedoče godišnja izvješća koja su objavljena u Liječničkom vjesniku. Tako doznajemo da je Bjelovar 1875. godine (nedugo nakon razvojačenja Vojne krajine) imao 2.690 stanovnika i da je te godine umrlo 107 stanovnika. Iz istog izvješća razvidno je da je Bjelovarska županija spomenute godine imala 76.028 stanovnika, četiri liječnika, četrnaest ranara, dvanaest primalja, jednog veterinara, jednog konjskog vidara i četiri ljekarne (priručne i javne). Kao uzroke loše zdravstvene situacije liječnici i ljekarnici navode loše higijenske uvjete, ratove, migracije stanovništva i način života i stanovanja.
Bjelovar. Nezavisnost, 7. rujna 1907. str. 1. Opći fond NSK
