Što nam je ostavila Ivana Lang?
Ivana Lang brižljivo je čuvala, pazila i vodila evidenciju svojih djela, kako samu pohranu rukopisnih partitura, tako i pisanu evidenciju izvedbi. U njezinoj ostavštini bilježimo skladbe u 110 opusa.
Uz to, vodila je dnevnik, odnosno dnevničke bilježnice od 1953. do 1980. u kojima je bilježenjem naizgled jednostavnih tema ostavila svjedočanstvo povijesno-kulturološkog kruga u kojem je živjela i stvarala. U tim jednostavnim zapisima iz svakodnevnog života saznajemo o pokretačima njezina stvaralačkog zamaha, ali i izvorima inspiracije za umjetnički rad.
U svom radu o skladateljici muzikologinja Martina Bratić ističe:
Jedan od aspekata koji će novi znanstvenički napori u proučavanju Ivane Lang svakako trebati uzeti u obzir jesu njezini fascinantni dnevnički zapisi, to akribično bilježenje života koje otkriva ono partikularno, ali umnogome upućuje i na opće; njezin emotivni ‘outlet’, mjesto fiksiranja doživljaja nerijetko teške svakodnevice ali i malih radosti… Riječ je o ukoričenim malim seizmografima koji se usijecaju i govore o jednoj mikro-, intimnoj ženskoj povijesti i borbi, svemu onome što su institucije i povijest sustavno isključile iz velikoga historijskog nacrta kojim vlada moć a potire se marginalno.
(Bratić, 2022: [1])
Ivana Lang ostavila je iza sebe bogatu korespondenciju koja svjedoči o njezinu živom društvenom angažmanu. Dopisivala se s mnogim istaknutim osobama kulturnog i glazbenog života – sačuvana je prepiska s Milom Ciprom, Borisom Papandopulom, Milivojem Körblerom, Rudolfom i Margitom Matz, zatim s Mladenom Pozajićem, Brankom Musulin, Sofijom Deželić, Pavicom Kaftanić, Ljubom Kuntarićem, Nedom Brlić-Mažuranić te kiparima Vladimirom Janešom i Vanjom Radaušem.