Crtice iz života
Skladateljica, očekivano, u dnevnicima iznosi svoj privatni život, piše o razvodu, stambenoj situaciji, svojoj kćeri Kristini.
U dnevničkim zapisima iz svibnja 1953. godine važna je tema njezin razvod od supruga, koji je sama zatražila, a značajan detalj u daljnjemu obrazloženju jest i spoznaja o „nepomirljivim razlikama“ gdje je ženska strana „isključivo okrenuta glazbi i živi za umjetnost“, dok je muška strana “više realna“ i „nema razumijevanja za ono čime se tužiteljica bavi.“ Naglasit ću da je i alimentaciju odbila, zapisavši u dnevnik hrabro, da će svojoj kćeri Kristini, ona biti i majka i otac. […]
Socijalni i kulturni kontekst u kojemu Ivana Lang djeluje ne nudi samo ključ kroz koji se njezina introspekcija u svakoj olovkom fiksiranoj dekadi može čitati, nego je on i okvir, čije instance uvjetuju život žene u tomu trenutku i na tomu mjestu, a onda posljedično i uobličava ženski rad te, u njezinu slučaju, i umjetnički izraz. Ivanina privatna situacija bila je u znatnoj mjeri određena statusom samohrane majke koja je prostor za život dobila od muzičke škole u kojoj je bila zaposlena. Bio je to prostor koji se dijelio na još desetak drugih stanara, od kojih se dio njih, kako kazuje njezina kći danas, redovito izmjenjivao: od lutalica, prostitutki, i generalno sumnjivih pojedinaca; Ivana je teškom mukom, a o čemu svjedoče i brojni službeni dokumenti koji se pronalaze u dnevniku, ʽ50.-ih godina prolazila teško razdoblje borbe za zadržavanje stana, kao i nepovoljnih sustanarskih odnosa koji su, uz često boležljivo malo dijete staro 3 ili 4 godine, kao i uz potrebu vježbanja glasovira ili skladanja, bili izuzetno teški. Skrb i odnos prema kćeri ipak bili su i ostali primarna Ivanina briga, te je upravo dirljiva količina zapisa u kojoj izražava svoju zabrinutost za Kristinino narušeno zdravlje, bilježeći revno njezinu temperaturu kroz čitav tjedan, zapisujući detaljno bolesnički jelovnik, te izražavajući svoju brigu o njezinoj socijalizaciji ili napretku u govorenju.
(Bratić, 2022: [5, 6])