Josip Voltić (Tinjan, 1750. – Beč, 1825.)
Josip Voltić rođen je 27. siječnja 1750. godine u Tinjanu (Antignana) u Istri. U rodnome je mjestu završio osnovnu školu, a srednjoškolsko je obrazovanje nastavio u isusovačkoj gimnaziji u Gorici. Godine 1773. započeo je školovanje u Zagrebu u Višoj školi za državoslovne i financijske nauke. Studij je pohađao pod prezimenom Voltigyi i Voltigi. Godine 1777. pod imenom Josephus Voltiggi na bečkom je sveučilištu upisao studij prava. Bečko razdoblje njegova života (1777. – 1825.) nije u potpunosti poznato. Pretpostavlja se da je studij završio 1781. godine. Ne dobivši posao u državnoj službi, neko je vrijeme radio u izdavačkoj tvrtki Società tipografica na poslovima prevođenja i pripreme knjiga, traženja mecena, raspačavanja naklade i sl. Također je bio i zaposlenik bečke talijanske opere, a radio je i kao privatni učitelj hrvatskoga jezika. Upravo ga je njegov učenik barun Francesco Maria di Carnea Stefaneo, koji je 1797. postavljen je za carskoga opunomoćenika za Istru, Dalmaciju i Albaniju, potaknuo na pisanje rječnika te mu bio mecena i prijatelj do kraja života. Voltić je 1789. objavio svoju prvu knjigu Bečka pisma (Lettere viennesi). 1793. objavio je Lettera apologetica intorno al Teatro italiano in Vienna, contro le censure del Mercurio Austriaco, scritta al chiarissimo poeta Dr. Alxinger da Giuseppe Voltiggi; 1789. djelo prevedno s njemačkoga jezika Storia di Federico II re di Prussia scritta da persona imparziale e tradotta dall’ originale tedesco, a 1790. latinski prijevod talijanskoga pravnog spisa pod naslovom Codex criminalis Hetruriae, serenissimi archiducis Petri Leopoldi regis Hung. Boh. Gallic., Lod., etc. traductus a Josepho Voltiggi. Najvažnije mu je djelo, posebice za jezikoslovnu struku, Ričoslovnik – trojezični hrvatsko-njemačko-talijanski rječnik s aneksnom gramatikom hrvatskoga jezika (Ricsoslovnik (Vocabolario – Wörterbuch) illiricskoga, italianskoga i nimacskoga jezika s’ jednom pridpostavljenom grammatikom illi pismenstvom), koji je objavljen u Beču 1803. godine. Pet godina kasnije (1808.) objavio je latinski prijevod rasprave o vinogradarstvu prema francuskomu izvorniku: Tractatus de vitis cultura arteque parandi vinum, crematum, spiritum vini, acetum simplex at compositum, auctoribus Chaptal, Rozier, Parmantier et Dussieux, ex Gallico Latine redditus. Godine 1814. austrijske su ga vlasti optužile za protudržavni aktivizam te mu zaplijenili sve rukopise i pisma. Umro je 21. rujna 1825. u Beču.
Prethodno na vremenskoj lenti:
« Ignacije Szentmártony (1743. – 1806.)
Sljedeće na vremenskoj lenti:
Tomaš Mikloušić (Jastrebarsko, 1767. – Jastrebarsko, 1833.) »