Ignacije Szentmártony (1743. – 1806.)
Ignacije Szentmártony (1743. – 1806.) bio je isusovac, autor kajkavske gramatike Einleitung zur kroatischen Sprachlehre (1783.) – Uvod u nauk o horvatskome jeziku, latinski pjesnik. Zabilježen je i kao Ignac, Ignacije, Ignjat, Szent Martony, Szent Martoni, Szentmartonyi, Szentmártony. Rođen je u Međimurju u hrvatskoj plemićkoj obitelji. U novicijat je stupio 1760. godine u Beču. U Grazu je završio studij filozofije i teologije. Nakon ukinuća isusovačkoga reda predavao je u gimnazijama u Varaždinu i Zagrebu. Od 1784. godine bio je župnik u Belici (Međimurje). Godine 1788. postao je podarhiđakon legradskoga crkvenoga kotara, a od 1802. godine do smrti bio je župnik u međimurskoj Subotici. Autorom je dviju latinskih prigodnica Carmen honoribus Nicolai Skerlecz, Zagrabia apud Koch 1782 in 4to i Festivus aplausus Francisci Esterhazi Bani, Zagrabia tijpis Josephi Koch 1783 in 4 to.
Prethodno na vremenskoj lenti:
« Ernest Matijević (Ivanić Grad, 1742. – Zagreb, 1808.)
Sljedeće na vremenskoj lenti:
Josip Voltić (Tinjan, 1750. – Beč, 1825.) »