Ernest Matijević (Ivanić Grad, 1742. – Zagreb, 1808.)
O životu i radu svećenika, pisca i gramatikografa Josipa Ernest Matijevića ne zna se puno. Rodio se u Ivanić Gradu 1742., a umro u Zagrebu 1808. godine. Zaredio se 2. ožujka 1865.
Autorom je voluminoznoga prijevoda katekizma Rastolnačenje zvrhu Velikoga katekižmuša vu cesarsko-kraljevskih državah za navučanje odlučenoga objavljenoga u pet knjiga između 1796. i 1802. Preveo je i lekcionar Rastolnačenja evangelijumov nedeljneh: jedna knjiga čtenja za varoškoga i ladanjskoga človeka u četiri dijela objavljena od 1796. do 1799. Godine 1802. objavio je molitvenik Vnogovrsna pobožnosti zvršavanja. Osim nabožnih djela izdao je i dječji roman Vesela i čteti kruto vugodna priposvest od pobožne i bogaboječe renanske grofice Genovefe (1808.).
Preradio je i proširio Kornigovu njemačkim jezikom pisanu slovnicu kajkavskoga književnog jezika te je 1810. objavio pod naslovom Horvatska gramatika oder kroatische Sprachlehre. Riječ je o tipičnoj dopreporodnoj slovnici u čijem se prvome dijelu autor bavi grafijom i fonologijom, čiji središnji dio čini morfološki opis književne kajkavštine, a nakon kratke sintakse dodan je i aneksni konverzacijski priručnik koji obaseže rječnik ustrojen prema leksičko-semantičkim gnijezdima, uzorke razgovora i pisama.
Objavio je i kajkavskim književnim jezikom pisan priručnik za učenje njemačkoga jezika Pomum granatum (Zagreb, 1771.). Priručnik je namijenjen učenicima trivijalnih škola, a pisan je po uzoru na njemačke slovnice predgottschedovskoga razdoblja. Za hrvatsku je znanstvenu zajednicu ponajprije zanimljiv zbog književnokajkavskoga metajezika i terminologije.
Prethodno na vremenskoj lenti:
« Marijan Lanosović (Orubica, 1742. – Slavonski Brod, 1812.)
Sljedeće na vremenskoj lenti:
Ignacije Szentmártony (1743. – 1806.) »