Jakov Mikalja (Peschici, 1601. – Loreto, 1654.)
31. ožujka 1601. u mjestu Peschici u Italiji rođen je Jakov Mikalja. Apsolvirao je tri godine filozofije. U isusovački novicijat Svetoga Andrije u Rimu stupio je 9. listopada 1628. Od 1630. do 1633. boravio je u Dubrovniku kao učitelj gramatike u isusovačkoj gimnaziji. U Rim se vratio 1633. godine. Studirao je teologiju u Rimskom kolegiju te predavao gramatiku i polazio drugi tečaj teologije. 1635. zaređen je za svećenika. Tijekom 1636. i 1637. obavio je treću probaciju te 1637. kao misionar došao u Temišvar, u kojemu je ostao do 1645., kad je, također kao misionar, otišao u slovačku Trnavu. Iste se godine vratio u Rim te u ljeto stigao u Loreto kao hrvatski ispovjednik u svetištu Gospe Loretske, gdje je ostao do svoje smrti 1. prosinca 1654. godine. Podučavao je gramatiku i ispovijedao hodočasnike.
1649. – 1651. objavio je rječnik Blago jezika slovinskoga ili slovnik u komu izgovaraju se riječi slovinske latinski i dijački. Tiskanje je započelo u Loretu 1649., a dovršeno u Anconi 1651. godine. Uvodni dio Blaga sadržava latinsku posvetu, obraćanje čitatelju na talijanskome, prikaz slovopisa i pravopisa na latinskome i hrvatskom jeziku te gramatiku talijanskoga jezika na hrvatskome jeziku (Gramatika talijanska ukratko ili kratak nauk za naučiti latinski jezik. Koga slovinski upisa otac Jakov Mikalja Družbe Isusove.). Gramatika je objavljena i kao poseban otisak u 500 primjeraka.
Prethodno na vremenskoj lenti:
« Bartol Kašić (Pag, 1575. – Rim, 1650.)
Sljedeće na vremenskoj lenti:
Ardelio Della Bella (Foggia, 1655. – Split, 1737.) »