I kao pedagog Hugo Conrad von Hötzendorf ostavio je, osobito na osječku likovnu scenu, značajan trag. Raspolagao je odgovarajućim stručnim kompetencijama kako bi kvalitetno mogao izvršavati odgojno-obrazovne zadaće, što se prvenstveno odnosilo na prepoznavanje individualnih potreba učenika u procesu obrazovanja te u unapređivanju svog pedagoškog rada u cjelini.
Hötzendorf je tako bi učitelj istaknutim hrvatskim umjetnicima i povjesničarima umjetnosti: I. Kršnjavome, A. Waldingeru koji uz njega te uz portretiste Franju Pfalza, Franju Giffingera, Josipa Franju Mückea, Giovannija Giacomoa Morettija čini inicijalnu jezgru Osječkog slikarskog kruga, kako se danas nazivaju u povijesti umjetnosti.
O povezanosti i značaju Hötzendorfa i Waldingera svjedoči i zajedničko postavljanje njihovih skulptura 1969. godine koje je izradio akademski kipar Vanja Radauš u osječkom Sakuntala parku, a u njegovom kiparskom opusu zazimaju istaknuto mjesto među spomeničkim bistama o kojima piše Davorin Vujčić: Vanja Radauš – portreti [link na katalog izložbe]. U fondu Grafičke zbirke NSK pohranjeni su također i Radauševi crteži Hötzendorfa.
