Info Panel
Početna  /  Vremenska lenta  /  TRAGOVI ĆIRILOMETODSKOGA NASLJEĐA U HRVATSKOJ
  • Prikaz putova širenja glagoljice u Hrvatsku. Zemljovid carevine Austrianske, 1847., Zbirka zemljovida i atlasa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, II-AU-B_001

TRAGOVI ĆIRILOMETODSKOGA NASLJEĐA U HRVATSKOJ

Nedugo nakon što je na području Srednje Europe krajem 9. stoljeća završeno stvaranje kršćanske kulture temeljene na glagoljičkome pismu i starocrkvenoslavenskome jeziku, kao plod djelovanja svetih Konstantina Ćirila i Metoda, grana se ovaj kulturni fenomen na okolne zemlje: na jug prema Hrvatskoj i na istok prema Bugarskoj i Makedoniji. Nepoznat je put odakle u Hrvatsku dolazi nasljeđe svetih Kon­stantina Ćirila i Metoda, koji su u Moravskoj i Panoniji od 863. godine gradili kršćansku kulturu temeljenu na bogoslužju na starocrkvenoslavenskome jeziku, molitvama pisanim na glagoljičkome pismu. Znan­stvenici će radije govoriti da je glagoljaštvo, kako se ovaj kulturni fenomen naziva u Hrvatskoj, u ove krajeve prodiralo tiho i nezapaženo.

Uz ovu nepoznanicu historiografije, otkriveni spomenici, upisani u kamen, pergamenu ili papir, posto­jano su svjedočanstvo neodvojive povezanosti hrvatskoga kulturnog kruga s ćirilometodskim kulturnim nasljeđem. I spomenici govore kao svjedoci vremena u kojemu se probijaju glagoljička slova kao suput­nik latiničkomu pismu. U epigrafici od Plominskog natpisa (11. st.), Valunske ploče (11. st.), Krčkog natpisa (11. st.), Bašćanske ploče (12. st.), a u liturgijskoj uporabi od Bečkih listića do vatikanskog misala Illirico 4.

Poznato je tek da se ni pola stoljeća nakon smrti sv. Metodija, 925. godine, u pismu pape Ivana X. i u zaključcima prvoga splitskoga crkvenog sabora glagoljaštvo prvi puta spominje kao usađena tradicija istočne obale Jadrana u liturgijskoj i općecrkvenoj uporabi. A ono je moglo do dalmatinskih i hrvatskih krajeva doći ili putem od Carigrada preko Jadrana, ili putem kopnom koji je od antičkih vremena povezi­vao Bizant sa Srednjom Europom.

Jezične poveznice upućuju na dvije strane odakle je glagoljaštvo prodiralo u Hrvatsku. Sjeverna pove­zanost s panonsko-moravskim područjem inkulturacijskoga djelovanja sv. Konstantina Ćirila i Metoda u sačuvanim moravizmima u jeziku, a usto južna povezanost s makedonskim i bugarskim prostorom, gdje se ćirilometodsko nasljeđe nastavilo preko dijela učenika svetog Metoda, koji su utočište nakon smrti svojeg učitelja pronašli u zemljama europskoga jugoistoka. Usporedo s jezičnim poveznicama i epigraf­ski spomenici upućuju na ista dva puta dolaska ćirilometodskoga nasljeđa u hrvatske krajeve. Kao takvo, glagoljaštvo ili ćirilometodsko nasljeđe u Hrvatskoj postaje susretište kulture europskog istoka i zapada. Rasadište je glagoljičke pismenosti isprva bilo na području Kvarnera, Istre i Primorja, gdje su sačuvani najstariji epigrafski i liturgijski spomenici, ali se širilo prema jugu, sve do dubrovačkoga zaleđa te u kon­tinentalne krajeve sve do granica Zagrebačke biskupije.

Glagoljica se kao pismo održala u hrvatskim krajevima u svim područjima društvenoga života, a najviše kao pismo liturgijske književnosti. Tako stvorena hrvatskoglagoljska liturgijska književnost kao vlastitost rimske crkvene kulture u uporabi je bila sve do konca 19. stoljeća, tj. do posljednjeg izdanja Rimskoga misala na glagoljici koje je djelo Antuna Dragutina Parčića. Sačuvana je i u notarskim zapi­sima, zakonicima, zbornicima književnoga sadržaja prevedenoga s latinskog ili talijanskoga jezika, u marginalnim zapisima vrijednih povijesnih podataka kao dio hrvatske pismenosti i kulture. 

Time je hrvatsko glagoljaštvo postalo nasljeđe izvorne ćirilometodske inkulturacijske ideje: stvaranje kulture temeljene na pismu i jeziku koji će, uz to što će biti razumljiv slavenskomu narodu, biti i nosivi element kršćanskog identiteta.

 

dr. sc. Kristijan Kuhar

Staroslavenski institut