kat. br. 67
[Tlocrt slavoluka grada Beča]
1690.
olovka, tuš, lavirani tuš; 343 x 469 mm
GZAS 89 fis 75
(s.g.) crnim tušem 75.
poleđina: skice olovkom
dva vertikalno spojena papira
tekst tušem: Die Helfte Eines Grundt Riß, Einer Triumph Porte // der H: V: Wien.
kat. br. 68
[Tlocrt slavoluka stranih veletrgovaca]
1690.
olovka, tuš; 339 x 466 mm
GZAS 91 fis 77
(s.g.) crnim tušem 77.
(d.g.) crvenom pisaljkom 102
tekst tušem: Grundt Riß einer Triumph Porte, so die Herrn Nieder,,läger dem König Josephj I zu Ehren // ehrbauhet.
tekst crvenom pisaljkom: ist in Buch aber völl // ,,ig (?) abgezeichnet.
Povodom krunjenja Josipa I. Habsburga za rimsko-njemačkoga kralja 1690. godine, Fischer je za ceremoniju povratka carske obitelji u Beč projektirao dva privremena slavoluka koja su markirala program svečane procesije prema dvoru Hofburg. Prvi slavoluk dali su izgraditi strani veletrgovci – Niederleger – te je stajao u ulici Wollzeile gdje su stanovali. Jedinstvenim je ikonografskim i dekorativnim programom glorificirao Josipovog oca, cara Leopolda I. Habsburga, njegovu pobjedu nad Osmanlijama, snagu te prosperitet zemlje koje su donijeli njegovi podvizi. Glorificiran je bio i netom okrunjeni kralj, budući car Josip I., prikazan kao Apolon na tronu oblikovanom u oblak, okružen zrakama sunca, sa žezlom u ruci. Drugi slavoluk, postavljen na Stock im Eisenu, bio je izgrađen na zahtjev gradskoga vijeća. Kao i onaj veletrgovaca, bio je bogato dekoriran ikonografskim programom trijumfa Josipa I. koji je prikazan na četveropregu te slavljenja habsburške kuće u političkim i vojnim uspjesima njezinih vladara. Posljednji slavoluk, za čiji projekt nije bio odgovoran Fischer, izgrađen je na Kohlmarktu te je markirao ulazak carske obitelji u Hofburg. [1]
Prikazivanje Josipa I. u liku Apolona imalo je jasnu političku intenciju: proklamirati Josipa I. kao njemačkoga Kralja Sunca, i kao takvoga, opoziciju Luju XIV. Bourbonu, francuskom Kralju Sunca, te istaknuti nadmoć habsburških zemalja. [2] Svečana procesija nije bila samo komemoracija povratka novookrunjenog kralja u Beč, već je za cilj imala prikazati veličanstvo carske vlasti, ali i moć socijalnih grupa koje su dale izgraditi slavoluke – stranih veletrgovaca i grada Beča. [3] Takvu zamisao političke propagande Fischer je u svojim projektima za slavoluke uspio u potpunosti realizirati transformiranjem grada u pozornicu za spektakl moći. Umijeće Gesamtkunstwerka u inscenaciji svečanosti koje su predstavljale interdisciplinaran umjetnički program Fischer je imao prilike naučiti tijekom svojega školovanja u Italiji, prvenstveno uz Philippa Schora, a nesumnjiv je i utjecaj jezika kazališne umjetnosti, alegorijskih oslika i političke propagande toga vremena koji su njegovali ovakve svečanosti u kojima su slavoluci imali posebnu simboliku reminiscencije imperijalnih ulazaka u Rim. [4] Fischer je tako rasporedom arhitektonskih elemenata i ikonografskim programom u jedinstvu arhitekture, skulpture i dekoracije trijumfalnih lukova s prostorom u kojem su bili smješteni stvorio alegorijsku naraciju moći. O uspjehu tako predstavljene političke misli svjedoči Hanns Jacob Wagner von Wagenfels u knjizi Ehren-Ruff Teutschlands, Der Teutschen Und Ihres Reichs (Beč, 1692.) nazivajući taj događaj rođenjem prave njemačke umjetnosti, a zahvaljujući tomu što je pogodio ukus i političke potrebe carskoga dvora, Fischerov rad bio je javno prepoznat, stoga se taj dan, kako navodi Hans Sedlmayr, može nazvati i trijumfom njegove umjetnosti. [5]
Na ovom mjestu, smatram, dolikuje, dva umjetnička slavoluka – koje je godine 1690. prilikom velebnog ulaska Vašeg Kraljevskog Visočanstva, budući da ste na dan krunidbe dolazili iz carstva blistajući od pobjede, umjetnički vješt i domišljat gospodin Fischer ovdje postavio na iznenađenje cijeloga svijeta – obilježiti još nekima. Jer tada se ono, što sam često čuo da se spominje, doista pokazalo točnim, da se stranci naime sa svojim umijećem protiv naših umjetnika u zaslijepljenim umovima naših Nijemaca toliko dugo hvalisaju, dokle god se radi o takvoj stvari čija se stvarna kakvoća ne može rukama opipati, već postoji samo u mašti koju stranci prema vlastitom nahođenju kroje našim Nijemcima; no kada se mora načiniti takvo djelo, o kojem svatko može donijeti svoj sud i koje umjetnik ljudima ne može izložiti drugačijim nego što jest; tako se brzo otkrije tko je dubokoumniji i tko je veći umjetnik, Nijemac ili stranac? Isto tako se neki stranac latio izrade slavoluka, i prethodno se, kao što sam sam čuo, posvuda hvalio svojom umjetnošću i znanošću, jamčeći da želi stvoriti nešto, što u Njemačkoj još nitko nikada vidio i što njemački umjetnici, prema njegovom mišljenju svi veliki neznalice, neće moći shvatiti; te kako je u svrhu toga ovamo pozvao graditelje i rezbare ne iz svoje domovine, već začudo iz Bologne. Već nakon toga pokazala se stvar sasvim suprotnom; jer su dva slavoluka, koje je postavio Nijemac, koji nije želio da govore riječi, već djela, bila toliko divna, umjetnički vrijedna i bogato ukrašena, da su im se stoga divili i stranci i Nijemci; a djelu stranca davali su se tako loši nazivi i imena, koje ne dolikuje ovdje navoditi. I bijaše to divan trijumfalni i svečani dan u kojem je ne samo Vaše Kraljevstvo Visočanstvo poput jednog na opću radost svog naroda s neba poslanog anđela na konju slavodobitno ušetalo u svijetom vladajući grad Beč, s neusporedivim i njemačkom mudrošću propisanim sjajem, već je tog dana i njemačka umjetnost i spretnost unatoč iznimnom poštivanju stranaca u naravi svih prisutnih izborila iznimno veličanstvenu pobjedu. [6]
____________________
[1] Opisi trijumfalnih lukova preuzeti su iz: HANS AURENHAMMER, J. B. Fischer von Erlach, Allen Lane (Penguin Books), London, 1973., 46–50.
[2] HANS AURENHAMMER (bilj. 1), 50.
[3] ANABELA GALHARDO COUTO, Ephemeral Constructions in the Baroque Period Festivities: Aesthetic of Enchantment Design, The Radical Designist, 4 (2016.), 1–10, 5.
http://unidcom.iade.pt/radicaldesignist/wp-content/uploads/2016/05/ThRad-ISSUE4_ACouto.pdf (15. 8. 2018.).
[4] HANS AURENHAMMER (bilj. 1), 46.
[5] HANS SEDLMAYR, Johann Bernhard Fischer von Erlach, Verlag Herold, Beč, München, 1956., 29.
[6] Tekst preuzet iz: HANS SEDLMAYR (bilj. 5), 29–30. Prevela Aida Alagić.
Prikaz slavoluka stranih veletrgovaca objavljen je u Četvrtoj knjizi Entwurffa, no odlučili smo tlocrt kojeg čuva Grafička zbirka (kat. br. 68) pridružiti ovoj skupini crteža Fischerove efemerne arhitekture. Gravirao Johann Adam Delsenbach.
iz Entwurff […]. Beč, 1721. ETH-Bibliothek Zürich, Rar 758 GF
