kat. br. 38
[Palača i most u Isfahanu]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš; 339 x 464 mm
GZAS 52 fis 38
(s.g.) crnim tušem 38.
(d.g.) crvenom pisaljkom: 94
tekst tušem: Das Königl. Pallæ des Königs in Persien v. Ispahan. // Die große Bruckh über den Fluß Sentrut zu Ispahan.
ETW:
(d.g.) TA: IX.
(d.d.) Delsenbach. fecit.
MNS:
osmi prikaz
(d.d.) Delsenbach. Fecit.
Novovjeke veze Europe i Perzije oživljuju u XVII. stoljeću kada započinje pojačana trgovinska razmjena (engleska i nizozemska, kasnije i francuska), diplomatska putovanja i ona izaslanstava u cilju traženja saveznika protiv Osmanskog Carstva, redovničke misije te putovanja učenjaka i umjetnika. Već krajem XVI. stoljeća Perzija doživljava kulturnu renesansu pod vladavinom šaha Abasa I. Safavida (rex. 1588.–1629.) koji, zahvaljujući ekonomskoj i političkoj stabilnosti koju je uspostavio, započinje projekt izgradnje Isfahana kao nove prijestolnice kraljevstva. [1] Izgrađen je tada „Meidan, najveći i najpravilniji trg ili tržnica na svijetu“ (Trg Nakš-e Džahan, Maidān-e Naqsh-e Jahān) i „palača Kralja Perzije“ (Ali Kapi, Ālī Qāpū) kako ih Fischer opisuje u legendama ispod prikaza u Entwurffu. U prikazima suvremene perzijske arhitekture Fischer donosi i „pogled na veliki most u Isfahanu, preko rijeke Sentrut“ (most Allahverdi Khana; Zāyanderūd, Rijeka života) za koji ističe da nosi ime prema svome graditelju „Alyverdy-Chanu“.
____________________
[1] CLARE WILLIAMSON, Safavid Persia Through the Eyes of French Travellers, u: The La Trobe Journal, 91 (2013.), 65–75., 65.
