kat. br. 26
[Dioklecijanova palača u Splitu]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš; 332 x 473 mm
GZAS 15 fis 1
(l.d.) tušem:
J: B. F: v: E. del.
(s.g.) crnim tušem 1.
(d.g.) crvenom pisaljkom 73
tekst tušem: Des Kaÿsers Diocletiani Palast, heute zu Tag Spalato genand wie er vor alters von der See=Seiten anzuseh (nečitko) // geweßen, und annoch größten Theils übrig geblieben, als, die Seithe gegen mittag, wovon heute zu Tag ein Dritl Fes (nečitko) // angewandt. A: Porta ferrea, nach Westen. B. Porta aurea nach Norden, C. Porta Ænea nach Osten D. Der Achteckigte Tempel Jupi (nečitko) E // der Runde Tempel F. Viereckigen Tempel Cibele G. Der Innere Arcaden. H. Saulen, wovon die Grundstein nur noch zu erkennen. I. (nečitko) // Ohrt, wo (nečitko) das Lazaret ist. Die auf der Stelle genohmen Maßen sind durch willfährige Beförderung des hfl: Conte Giovan Pietro Marchi // von Spalato übersandt worden
ETW:
(d.g.) TA: X.
(l.d.) J. B. F. v. E. del:
MNS:
deveti prikaz
(l.d.) J. B. F. v. E. del:
kat. br. 27
[Tlocrt i presjek Jupiterovog hrama u Splitu. Dioklecijanov akvedukt. Zlatna vrata]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš; 332 x 473 mm
GZAS 17 fis 3
(s.g.) crnim tušem 3.
(d.g.) crvenom pisaljkom 76
donja dva prikaza označena c i d
ispod prikaza c. tekst tušem: Der gleichfahls vom Diocletiano erbaute // Æquaeductus von Salona bis Spalato
ispod prikaza d. nečitki tekst tušem
poleđina: tlocrt olovkom
ETW:
(d.g.) TA: XI.
(l.d.) J. B. F. v. E. del.
MNS:
deseti prikaz
(l.d.) J. B. F. v. E. Del.
Fischer se na samom početku teksta osvrće na Spona i Whelera [1] i napominje kako su se trebali više posvetiti izvedbi crteža na svojim putovanjima jer bismo tada imali točnija znanja o tim rimskim antikvitetima koje barbarske ruke nisu uništile. Podrijetlo imena Spalato pronalazi u riječi Palatium, palači koju Split još uvijek nosi na svojim insignijama, te piše kako je grad izrastao iz pepela Salone. Palača je kasnije stradala u požaru uzrokovanom udarom groma. Taj je podatak Fischer preuzeo iz djela Crkvena povijest (oko 325.) povjesničara i filozofa Euzebija iz Cezareje (oko 265.–340.), no miješa činjenice i opisuje sudbinu palače u Nikomediji iz 303. godine. [2] Fischer detaljno opisuje i navodi mjere palače te ističe kako je neke dijelove namjerno propustio nacrtati jer ju je želio prikazati u njenom izvornom, antičkom sjaju. Opisuje fortifikaciju i spominje troja vrata – sjeverna (Zlatna), zapadna (Željezna) i istočna (Brončana). Zatim opisuje hram unutar zidina posvećen Jupiteru, oktogonalnog eksterijera, ali kružnog interijera, sa zvonikom pored. [3] Piše kako je kružni hram, današnji splitski Vestibul, posvećen Veneri te kako postoji još jedan manji hram kružnog tlocrta. Četverokutni Cibelin hram sada je posvećen sv. Ivanu i uobičajene je antičke gradnje. Fischer navodi kako je rekonstruirao veliki stup na temelju ostataka njegove baze i pretpostavio da se tu nalazio još jedan, zbog čega ih je na crtežu simetrično postavio na sredinu palače. Kečkemet navodi kako se vjerojatno radi o bazi ugaonog stupa trijemova carda i decumanusa, no koji su se nalazili na drugoj lokaciji od prikazanog. [4]
Fischer napominje kako je mjere na licu mjesta i s velikom pažnjom izmjerio gospodin knez Giovanni Pietro Marchi rodom iz Splita. Ivan Petar Marchi boravio je u Beču 1712.–14. i 1716. godine te Kečkemet pretpostavlja da je vjerojatno tada došao u kontakt s Fischerom i dogovorio suradnju. Iz Marchijevog pisma splitskom književniku Jerolimu Kavanjinu (1641.–1714.) doznaje se da je Marchi naručio crtača koji je prikaze izveo prema njegovim uputama te kako za žurnu izvedbu zadatka preporučuje Paternija (op. a. Vicko Paterni, 1681.?–1761.). Podatci o navedenom slikaru su oskudni. Zna se tek da je bio svećenik podrijetlom iz Italije te da je živio i umro u Dačevici na otoku Braču. [5] Marchi je surađivao s Filipom Riceputijem (1667.–1742.), talijanskim povjesničarom koji je započeo prikupljati arhivsku građu, a koju je Danijel Farlati (isusovac i povjesničar, 1690.–1773.) sastavio i objavio u kapitalnom djelu Illyricum sacrum (Venecija, 1751.–73.). [6] U prva dva sveska reproducirane su grafike Peristila, katedrale i Palače nastale na temelju Fischerovog prikaza iz Entwurffa.
Na idućem crtežu izveden je tlocrt i prikaz s presjekom Jupiterovog hrama, Dioklecijanov akvedukt koji se proteže od Splita do Salone te Zlatna vrata (krivo imenovana Željezna), a Peristil koji je na tabli u Entwurffu objavljen zajedno s ovim prikazima nalazi se na crtežu s Druzovim slavolukom i slavolukom Septimija Severa (kat. br. 20).
Bez obzira na Fischerovu crtačku vještinu koja je uvelike nadmašila prikaz koji donose Spon i Wheler, tek je izdanje Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia škotskoga arhitekta Roberta Adama (1728.–1792.) najvjernije dokumentiralo stanje Palače XVIII. stoljeća. Djelo je prvi put objavljeno u Londonu 1764., a nastalo je nakon autorovog boravka u Splitu 1757. godine. Grafička zbirka NSK, uz spomenuto izdanje, čuva i putopis Voyage pittoresque et historique de l’Istrie et de la Dalmatie (Pariz, 1802.) s prikazima Dioklecijanove palače nastalim na temelju crteža francuskog slikara i grafičara Louisa Francoisa Cassasa (1756.–1827.) tijekom njegovog putovanja po Jadranu 1782. godine. [7]
____________________
[1] JACOB SPON, GEORGE WHELER, Voyage d’Italie, de Dalmatie, de Grece et dv Levant […], sv. 1, Lyon, 1678., 102–103.
[2] ERIKA NAGINSKI, The Imprimatur of Decadence: Robert Adam and the Imperial Palatine Tradition, u: Dalmatia and the Mediterranean: Portable Archaeology and the Poetics of Influence (Mediterranean Art Histories), (ur.) Alina Payne, Brill, Leiden, Boston, 2014., 79–115., 95.
[3] Današnja splitska katedrala, nekadašnji Dioklecijanov mauzolej često u prošlosti nazivan Jupiterovim hramom. Vidi: DUŠKO KEČKEMET, Crteži i grafike Dioklecijanove palače Fischera von Erlacha, Peristil: zbornik radova za povijest umjetnosti, 30 (1987.), 127–138., 129.
[4] Isto, 133.
[5] Isto.
[6] Crkvenopovijesno djelo koje je započeo Filippo Riceputi, nastavio Daniele Farlati, a dovršio talijanski povjesničar i filolog Jakov Coleti (1734.– 1827.). Prvi svezak tiskao je Farlati 1751. u Veneciji i za njegova života izišla su četiri sveska premda na V, VI i VII svesku još uvijek piše „auctore Daniele Farlato“. Posljednji, deveti, uredio je i objavio 1909. u Splitu arheolog, povjesničar i konzervator don Frane Bulić (1846.–1934.) pod naslovom Accesiones et correctiones all’Illyricum sacrum del P. D. Farlati di P. G. Coleti. Vidi: KAŽIMIR LUČIN, O tvorcima djela „Illyricum sacrum“, Kulturna baština, 26–27 (1995.), 49–52.
[7] Više u: VESNA VLAŠIĆ JURIĆ, Dioklecijanova palača na prikazima u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Kroatologija 2, 1 (2011.), 205–215.
Fischerovi izvori: Spon – Wheler / Eusebius
Jacob Spon, George Wheler: Voyage d’Italie, de Dalmatie, de Grece et dv Levant, Lyon, 1678. (Zbirka rukopisa i starih knjiga NSK, RVI-16°-49). Autor bakropisa je Jan Luyken.
Robert Adam: Ruins of the Palace of the Emperor Diocletian at Spalatro in Dalmatia, London, 1764. (Grafička zbirka NSK, GZGM 218 ada 1)
