“Prvo hrvatsko izdanje Satira illiti divjeg csovika Matije Antuna Reljkovića (1732. – 1798.), tiskano je upravo u osječkoj, Divaldovoj tiskari 1779. godine. Primjerak u Zavičajnoj zbirci Essekiana poseban je zbog rukopisnih bilješki i pečata više različitih prethodnih vlasnika, koji su time zauvijek ostavili svoje pisane tragove. Iščitavajući bilješke, ustanovljeno je kako je primjerak prvotno bio u vlasništvu Jovana Novakovića koji je vlastoručno, rukopisnom ćirilicom, napisao kako je došao do toga primjerka, 16. studenoga 1835. godine. Nadalje, 1962. godine, primjerak je završio u vlasništvu Gradske biblioteke Subotice, koja je 1971. godine taj primjerak darovala Muzeju Slavonije. Svi navedeni podaci mogu se iščitati iz više rukopisnih bilježaka i pečata ovoga jedinstvenog primjerka Satira illiti divjeg csovika. Uz navedenu kulturno-povijesnu jedinstvenost samoga primjerka, važna je i njegova znanstvena vrijednost, posebno sveučilišnim profesorima koji i danas, više od dva stoljeća nakon prvoga tiskanog izdanja, izučavaju to djelo u sklopu hrvatske književnosti, posebice slavonske književnosti ili povijesti hrvatskoga jezika.”
Satir iliti divji čovik satirično-narativni spjev u 11 pjevanja objavljen je u Dresdenu 1762. Riječ je o skromnoj knjižici s 82 nepaginirane stranice u kojoj Matija Antun Relković (1732. – 1798.) opisuje ljepotu slavonske zemlje i zapuštenost slavonskoga seljaka, za koju krivi običaje za koje drži da su nastali pod turskim utjecajem. Uvodi u spjev antičko mitološko biće, Satira, koji Slavonce savjetuje kako valja obrađivati zemlju. Prvo izdanje imalo je puno uspjeha, a i u polemici o djelu prevladavali su pozitivni odjeci. U drugom izdanju Relković je uveo lik slavonskoga seljaka koji Satiru pripovijeda kako je prihvatio njegove kritike i unaprijedio svoj rad i život. Hrvatski književni povjesničari strogo su sudili o Satiru: prizvali su mu važnost u procesu prosvjećivanja, ali književne ljepote u njemu nisu nalazili. Relković je prirodu, posebice svoju rodnu Slavoniju, promatrao kao fiziokrat, tj. držao je zemlju jedinim bogatstvom, a poljodjelstvo najplemenitijim i najzdravijim zanimanjem.
Izvor: Europeana
Prvo izdanje djela Satir iliti divji csovik Matije Antuna Reljkovića prvi put je objavljeno 1762., bez imena autora, bez naznake mjesta tiskanja (bio je to Dresden) i bez imena štampara. Po opsegu, no ne i po značaju, skromno je to djelo, tiskano u malom formatu, na 82 neoznačene stranice. Jedini sačuvani primjerak nalazi se u Nacionalnoj i sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu, kamo je dospio još u XIX. stoljeću iz biblioteke obitelji Brlić iz Slavonskog Broda.
Izvor: Wikipedija
