Prikazi povijesnih događaja i bitaka, portreti velikih ratnika ili vladara, nezamislivi su bez konja koji simboliziraju slobodu i snagu glavnih junaka te ilustriraju događaje koji su promijenili tijek povijesti.
* * *
Bitke i portreti
Tokom druge polovine 19. stoljeća prikazi inspirirani dalekom prošlošću bili su česti, temeljili su se na stvarnim događajima, ali opisani u duhu romantičarske predodžbe o herojstvu i junačkim podvizima. Prizor na grafici Franje Mückea oslanja se na povijesne događaje iz 13. stoljeća, na bijeg hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV pred Mongolima.

Josip Franjo Mücke: Borba s Tatari : Braća Kreš, Rak i Kupiša izbaviše Kralja Belu IV. (1242), litografija, 1865. (GZGH 286 mue 3)
Skica za publikaciju Entwurff Einer Historischen Architectur […] (Beč, 1721.) Fischera von Erlacha, nastaje prema crtežu Jana Cornelisza Vermeyena, flamanskog slikara i bakropisca, kojeg je car Karlo V poveo u Tunis kako bi zabilježio njegove uspjehe tijekom vojne opsade 1535. godine. Na temelju Vermeyenovih crteža nastaju predlošci za dvanaest monumentalnih tapiserija od kojih se deset danas nalazi u Kunsthistorisches Museumu u Beču. [1]

Johann Bernhard Fischer von Erlach: Akvedukt u Kartagi, olovka, tuš, lavirani tuš, oko 1712. (GZAS 46 fis 32)
Bitka za sisačku utvrdu 1593. jedna je od presudnih bitaka u ratovima između Habsburške Monarhije i Osmanskoga Carstva kojom je prekinuto osmansko osvajanje hrvatskih zemalja, uspostavljena vojna ravnoteža na granicama te je promijenjen tijek daljnjeg ratovanja. Sisačka bitka bila je iznimno popularan motiv onodobnih grafičkih prikaza diljem Europe. Predstavljeni prikaz objavljen je u djelu kranjskog plemića, tiskara i izdavača, polihistora, Janeza Vajkarda Valvasora, Die Ehre dess Hertzogthums Crain (Nürnberg, 1689.), a autor je najvjerojatnije Andreas Trost, jedan od ukupno sedmorice grafičara koje je Valvasor angažirao za izdanje. Među važnijim suradnicima bio je i Pavao Ritter-Vitezović, koji je novostečenu vještinu tijekom boravka u Valvasorovoj radionici prenio u Zagreb.

Nepoznati autor (Andreas Trost?): Carnioliae victoria ab Hassan Basha…, bakropis, 1689. (GZGAN hi 7)
Klis je još u pretpovijesti bio gradinsko naselje, potom kasnorimski tabor te srednjovjekovna utvrda. Godine 1537. osvojili su ga Osmanlije te postaje sjedištem Kliškoga sandžaka. Nakon nekoliko neuspješnih pokušaja povrata utvrde tijekom 16. stoljeća, Ivan Alberti i uskoci zauzeli su Klis 1596. no Osmanlije su ga iste godine preoteli.
Prikaz opsade ugarskog Érsekújvára (danas Nove Zámky u Slovačkoj) 10. srpnja 1621. i pogibije Charlesa Bonaventure de Longuevala, grofa od Bucquoya.
Prikaz jedne od najpoznatijih bitaka Tridesetogodišnjeg rata (1618–48.) u kojoj su se sukobile švedska vojska i vojska Svetog Rimskog Carstva. Grafika je objavljena u Theatrum Europaeum, seriji publikacija koje su izlazile u Frankfurtu između 1633. i 1738. godine, u ukupno 21 svesku.
Prikaz bitke na brdu Sokolovcu kraj Požege, 1689. godine, koju je predvodio Luka Imbrišimović, [2] prvak banske i carske vojske u protuturskom ratu za oslobođenje Slavonije (1687–91.). Opjevan u narodnim pjesmama i prozvan Sokol, Imbrišimović je bio inspiracija i Otonu Ivekoviću, najistaknutijem autoru hrvatskog povijesnog slikarstva kraja 19. i početka 20. stoljeća.

Oton Iveković: Ilija [i. e. Luka] Imbrišimović u boju sa Turcima…, akvarel, 1888. (GZAH 674 ive 119)
* * *
Portreti Petra (IV) i Nikole (VII) Zrinskog, Jacoba von Sandrarta, popraćeni su stihovima njemačkog pjesnika Sigmunda von Birkena o herojstvu i junačkim pothvatima braće u borbi protiv Osmanlija. Prikaz Nikole Zrinskog nastaje prema predlošku nizozemskog slikara Jana van Troyena, a obje su grafike objavljene 1664. godine u Nürnbergu.
U Grafičkoj zbirci se uz brojne Ivekovićeve ratne crteže, čuva i skica generala Borojevića, zapovjednika sa sočanske fronte koji je zbog svoje obrambene strategije svrstan u red najznačajnijih vojskovođa Prvog svjetskog rata, stekavši naziv „Lav sa Soče“.
Ceremonije i događaji
Albert Nugent, najstariji sin Lavala Nugenta, austrijskog časnika i potomka irske grofovske obitelji s posjedima u Hrvatskoj, od 1842. bio je zapovjednik serežana, a od 1848. povjerenik za Slavoniju i Srijem. Pridonio je imenovanju Josipa Jelačića za hrvatskoga bana te bio istaknuti član hrvatskog narodnog preporoda i blizak krugu Ljudevita Gaja. Na predstavljenoj litografiji prikazan je prilikom svečanog ustoličenja bana Hallera 1842. godine na Trgu bana Jelačića.
Alfons Mucha, češki slikar, grafičar, ilustrator i jedan od najznačajnijih predstavnika secesije, izveo je dekoracije za paviljon Bosne i Hercegovine na svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Dvije godine ranije, putuje po Balkanu tražeći inspiraciju za ilustracije. Niz prikaza i alegorija nadahnutih narodnim legendama i poviješću Bosne i Hercegovine (od prapovijesti do suvremenog doba) priskrbile su mu srebrnu medalju na izložbi. [3]

Alfons Mucha: Skica za Paviljon Bosne i Hercegovine na Svjetskoj izložbi 1900. u Parizu – Krunjenje kralja, akvarel, 1898.-1900. (GZAS 125 muc 1)
Nikola (VII) Zrinski, stariji brat Petra (IV) Zrinskog, sudionika Zrinsko-Frankopanske urote, poginuo je tijekom lova na vepra.
__________
[1] Karić, Maja, et al. Crteži Johanna Bernharda Fischera von Erlacha u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2018., 37.
[2] ili Imbrišimović, Imbrišinović. Vidi: Ibrišimović, Luka. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 26. 5. 2020. http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=26882
[3] Više u: Brabcová-Orlíková, Jana, et al. Alfons Mucha : The Pavilion of Bosnia and Herzegovina at the Exposition Universelle Paris 1900 = Paviljon Bosne i Hercegovine na Svjetskoj izložbi u Parizu 1900. godine. Prague : Museum of Decorative Arts in Prague, 2016.