Životinjsko carstvo u Grafičkoj zbirci NSK

Na samim počecima ljudske povijesti životinjski prikazi zasnivali su se na podjelama značenja i simbola te su predstavljali temelje prvih religija. Posebno su bila brojna egipatska teriomorfna božanstva [1], kao i u antici kada su životinje predstavljale manifestacije pojedinih božanstava ili su bile sastavni dio najživopisnijih avantura pojedinih junaka.

Ikonografija kršćanstva obiluje motivima iz životinjskog svijeta, bilo da se radilo o stvarnim bićima ili onima iz mašte i pučkih vjerovanja. Krist u liku janjeta ili ribe, evanđelisti u obliku vola, orla i lava tek su dio zanimljive povezanosti životinja sa životima svetaca i mučenika. U srednjem vijeku posebno su bili popularni bestijariji, ilustrirane zbirke tekstova u prozi ili stihovima o pravim ili izmišljenim životinjama s naglaskom na moralne i vjerske poruke. Utjecali su kako formom tako i sadržajem na likovna ostvarenja počevši od zidnog slikarstva, vitraja, uporabnih predmeta te na crkvenu arhitektonsku plastiku pri čemu se najčešće koristio motiv zmije, grifona, sirene, kentaura te zmaja.

Takve se fantastične životinje, u sličnim formama, pojavljuju u različitim religijama najčešće kao personifikacija apstraktnih pojava poput dobra i zla.

* * *

Crtež grobnica u stijeni poslužio je Johannu Bernhardu Fischeru von Erlachu kao predložak za grafiku objavljenu u njegovoj publikaciji Entwurff einer historischen Architectur u Beču 1721. godine. U tekstu ispod otisnutog prikaza Fischer piše kako, uz egipatske piramide, antika ne čuva starije spomenike od ovih. Na velikoj visini, ukopani u vrlo strmu planinu, svjedoče o antičkoj umjetnosti i o poganskim ritualima starim 3000 godina te piše kako se radi o drevnim grobnicama kod Tschehelminara (Chelmenar ili Chehel Menar) nedaleko grada Isfahana u Perziji.
No radi se o nekropoli Naqš-i Rustam u blizini Perzepolisa, jednoj od mazdaističkih (odnosno po grčkom obliku imena, zoroastrističkim) grobnica iranske predislamističke religije prozvane prema kultu boga Ahura Mazde. Reljefi su iz doba sasanida, odnosno razdoblja između 3. i 7. stoljeća. [2]

Druga Fischerova ilustracija za isto izdanje prikazuje veliki umivaonik u Solomonovom hramu, „Mjedeno more koje bijaše u atriju hrama gdje su se prali svećenici“, smješten na postolje koje čine dvanaest volova okrenutih, u grupama po tri, na različite strane svijeta. Izvor ovomu crtežu je djelo Juana Bautiste Villalpanda De Postrema Ezechielis Prophetae Visione […] (Rim, 1604./5.) od kojeg preuzima opise temeljene na biblijskim izvorima Paralipomenona i Knjige Izlaska (Exodus). [3]

* * *

Grafička zbirka čuva nekoliko prikaza grčkih i rimskih božanstava s pripadajućim životinjskim atributima – Junonu, vrhovnu rimsku božicu (pandan grčkoj Heri) s paunom, Dijanu (pandan grčkoj Artemidi), božicu mjeseca, svjetlosti, plodnosti, životinja i lova sa psom te Ganimeda u trenutku kada ga Zeus, u formi orla, otima i odnosi na Olimp kako bi postao peharnik bogovima.

__________

Heraklo (pandan grčkom Herkulu), polubog i najveći antički junak nadljudske snage, izvršio je dvanaest zadataka kako bi okajao svoje grijehe. Jedan od njih bio je savladati nemejskoga lava (GZGAn mik 29) dok crtež J. B. Fischera von Erlacha (skica za fontanu u Brnu) prikazuje Herakla i troglavog psa Kerbera, čuvara podzemlja.

__________

Bakrorez anonimnog autora kazuje priču o Posejdonu i Kenidi, bogu mora i djevojci kojoj je, kako bi zadobio njenu ljubav, bog mora obećao ispuniti želju. Poželjela je postati muškarac, moćni ratnik, te ju je pretvorio u Keneja.
Bakrorez, također nepoznatog autora, ilustrira priču o Perzeju i Meduzi te pripovijeda o krilatom konju Pegazu rođenom iz Meduzinog vrata nakon što joj je Perzej odrubio glavu.

Grafika talijanskog majstora Pietra Aquile nastaje prema freskama Annibalea Carraccija u palači Farnese u Rimu. Pan, bog stoke, pastira, livada i šuma, zavodi božicu Dijanu bijelom vunom dok je pored njega jarac, simbol požude.

__________

Mnoge religije poznaju priču o zmaju, čudovišnoj nemani sazdanoj od raznovrsnih životinja koja utjelovljuje neprijatelja i personificira zlo. Možda najpopularniji prikaz u europskoj povijesti umjetnosti jest onaj Svetog Jurja i zmaja.
Grafička zbirka čuva bakropis koji prikazuje Apolona, grčkog boga sunca i svjetla, nakon što je ubio Pitona, zmajskog čuvara proročišta na Parnasu. Na mjestu borbe Apolon zatim podiže hram Pito, kasnije nazvan Delfi. Na prvi pogled, ne uzimajući u obzir natpis ispod prikaza, da se radi o Apolonu, a ne kršćanskom vitezu Jurju, otkriva tek zlatna kočija boga sunca u pozadini.

* * *

Pripadajući simboli i atributi svetaca često se pojavljuju u formi životinja – onih koje najbolje opisuju njihove glavne karakteristike ili onih koje pripovijedaju o njihovim životima. Golubica, simbol Duha Svetog, janje ili riba kao znak Krista, najpoznatiji su, ali i tek mali dio zoomorfnih motiva koji se pojavljuju u kršćanskoj ikonografiji. Tako će lav uz Sv. Jeronima biti narativ pripovijesti o pomoći koju mu je svetac pružio izvadivši mu trn iz šape ili će onaj krilati biti atribut Sv. Marku Evanđelisti. [4]

__________

Grafika Tobiasa Sadelera kazuje legendu o Sv. Eustahiju, rimskom generalu, lovcu imenom Placid kojega je na kršćanstvo obratio jelen s križem među rogovima. Legenda o Sv. Eustahiju prenesena je u legendu o Sv. Hubertu, Biskupu Tongeren-Maastrichta iz 7. odnosno 8. stoljeća. Akvarel Otona Ivekovića najvjerojatnije prikazuje Sv. Huberta s jelenom kao simbolom Krista.

Magarac se u kršćanskoj ikonografiji najčešće javlja u sceni Bijega u Egipat kao krotka životinja od velike pomoći. Među ostalima, Grafička zbirka čuva faksimil Rembrandtovog bakropisa/suhe igle iz 1651. godine, te bakropis Giandomenica Tiepola iz 1753. godine. Tiepolova grafika je objavljena u “Idee pittoresche sopra la Fuga in Egitto…” (Venecija, 1753.) kao jedna od ukupno 24 ilustracije na temu Bijega u Egipat.

Julije Klović, jedan od najvećih minijaturista renesanse, autor je ukrasnog okvira crteža Svete obitelji pod hrastom, Andree del Sarta iz 1535. godine. Vješto izrađene minijature okvira skrivaju životinje, koje uz svoju dekorativnu funkciju, obiluju i simbolikom. Psi, isprepletenim s ukrasnom vegetacijom, simboliziraju vjernosti, budnost i opreznost, jednorozi(?) Marijinu čistoću, a unutar prikaza rođenja Kristova, pojavljuju se janjad i vol koji predstavljaju poklonstvo pastira, motiv koji se od 15. st. često isprepliće sa scenom rođenja Kristova.

Grafika Johanna Sadelera nastaje prema crtežu Martena de Vosa i dio je serije prikaza iz Starog zavjeta, Boni et mali scientia… publikacije izdane u Antwerpenu 1583. godine. Prikazuje stvaranje Adama i Eve u raju, okruženih znanim i neznanim životinjama koje je Bog stvorio Šestog dana Postanka. 

__________

Već spomenuti simbol požude, jarac, na grafici Jacoba Mathama iz druge polovine 16. stoljeća, prikazan je uz Blud, ženski ekvivalent jednog od biblijskih smrtnih grijeha. Grafika je iz serije Sedam smrtnih grijeha (Sedam poroka) pripisanih Jacobu Mathamu i Janu Mulleru, nastalih prema crtežima Hendrika Goltziusa. Seriju je prvotno objavio Goltzius u Haarlemu, zatim Claes Jansz Visscher u Amsterdamu.

Amsterdamski Rijksmuseum čuva i ostale bakroreze iz serije. Na svakom prikazu, uz sam grijeh, predstavljen je i njegov životinjski simbol – paun uz oholost, divlja svinja uz neumjerenost u hrani i piću, medvjed uz bijes, zmija i pas uz zavist, krastača uz škrtost te puž i magarac uz lijenost.

__________

[1] U različitim mitologijama i kultovima teriomorfizam označava prikazivanje nekih božanstava, duhova i demona u životinjskim ili poluživotinjskim likovima. Prema nekim tumačenjima, teriomorfizam ima korijen u totemističkom shvaćanju da je predak totemskoga klana neka životinja ili da čovjek nakon smrti poprima oblik neke životinje (često zmije). U lovačkih plemena razvija se kult onih životinja koje lovca najviše ugrožavaju (Pigmeji npr. nakon lova zazivaju ubijenog „oca slona“ kako se ne bi osvetio lovcima); u Europi su sačuvani tragovi sličnih shvaćanja (vukodlak). U ratarskim kulturama osobito su česti prikazi u liku psa ili goveda. Vidi: Vlašić Jurić, Vesna. „Dvije ovce i jarac na odmoru“. iz: Frank, Charlotte Maria, et al. Linija Ljepote – Trag Nadahnuća : 100 Godina Grafičke Zbirke Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Zagreb : Galerija Klovićevi Dvori, Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2019.‌, 24.

[2] Karić, Maja, et al. Crteži Johanna Bernharda Fischera von Erlacha u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2018., 29.

[3] Isto, 92.

[4] Za tekstove o kršćanskoj ikonografiji korišten je: Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva; uredio Anđelko Badurina. Zagreb : Kršćanska sadašnjost, 2006.