Životinjsko carstvo u Grafičkoj zbirci NSK

Kroz povijest se znakovi časti, vlasti, službe ili zanimanja najčešće pojavljuju u formi životinje.

Moćni orao Svetog Rimskog Carstva, ovan Reda zlatnog runa tek su dio bogate heraldike koja se pojavljuje na likovnim prikazima, često portretima povijesnih ličnosti.

   

Red zlatnog runa osnovao je burgundski vojvoda Filip Dobri 1430. godine u Bruggeu i do danas je jedan od najutjecajnijih i najprestižnijih europskih viteških redova. Red je od 1477. pod suverenitetom kuće Habsburg (1725. ustanovljena su dva neovisna reda – španjolski i austrijski). Znamenje Zlatnoga runa dodjeljuju se doživotno, a sastoji se od ovčjeg runa obješenog na ogrlicu od karika u obliku slova B (Burgundija). [1]
Grčki mit o runu započinje bijegom Friksa i Hele od maćehe Ino na krilatom zlatnom ovnu u Kolhidu. Ovan je žrtvovan Zeusu, a runo sačuvano do dolaska mitoloških mornara Argonauta i Jazona koji su ga odnijeli u Tesaliju.
Simbolika dvoglavog orla, koja najvjerojatnije potječe još iz Mezopotamije, se u srednjem vijeku pojavljuje kao amblem muslimanskih vladara u Maloj Aziji, gdje ga u doba križarskih ratova preuzimaju Europljani. Kao amblem Habsburgovaca, koristi se još od doba krunjenja Otona I za cara Svetog Rimskog Carstva 962. godine i od tada je sastavni dio svih grbova na područjima njihove vlasti. [2]

Grafika Cornelisa Visschera nastaje prema portretu Karla V Paula Rubensa, odnosno njegovoj kopiji izgubljene Tizianove slike.

Prikaz Maksimilijana I, cara Svetog Rimskog Carstva, nastaje za seriju portreta Effigies Imperatorum Domus Austriacæ… (Haarlem, 1644.), iz edicije Fredericka de Wita (treće stanje ploče) koja izlazi između 1660. i 1680. godine. Sve portrete iz serije koje čuva Grafička zbirka možete pogledati ovdje.

Lik cara Ferdinanda I vjerojatno preuzet s prikaza Hannsa Sebalda Lautensacka iz 1556.

Osim oznake vlasti, životinja je često bila i simbol položaja te zanimanja.
Aldo Manuzio, mletački tiskar i nakladnik, jedan je od pionira struke koji je pridonio širenju humanističkog obrazovanja uvođenjem mnogobrojnih inovacija. Uz male formate i jeftine naklade jedna od njegovih invencija je i tiskarski zaštitni znak. Za svoju je tiskaru odabrao delfina omotanog oko sidra, simbol brze životinje i stabilnog sidrišta, i prvi puta ga upotrijebio 1502. godine. Znak je preuzet iz Hypnerotomachia Poliphili poznatog djela Francesca Colonne kojeg je Manuzio tiskao 1499. godine. [3]

* * *

Životinja se često pojavljuje kao simbol grada, mjesta ili događaja.

Dvoglavi orao grada Rijeke inačica je spomenutog habsburškog dvoglavog orla, no s obje glave postavljene u istu stranu. Grb je gradu dodijelio habsburški car Leopold I. 1659. godine. 

Grafička zbirka čuva bakropise Sebastiana Furcka i Matthaeusa Meriana nastale za Thesaurus philopoliticus (Frankfurt, 1623.) pjesnika Daniela Meisnera, publikacije koja na jednom mjestu objedinjuje prikaze različitih gradova temeljenih na starijim slikovnim i pismenim izvorima. Ilustracije se sastoje od gradskih amblema, alegorijskih prikaza i veduta gradova u pozadini, ispod čega je moto u stihovima na latinskom i njemačkom jeziku. Bakrene ploče za predstavljene grafike nastaju za spomenuto izdanje, no većina ih je otisnuta za publikaciju Sciographia Cosmica (Nürnberg, 1638.) ponovljeno izdanje Thesaurusa, u nešto drugačijoj formi.

Alegorijski prikazi koji uključuju životinjske likove, simboliziraju gradove:

Poreč – prikaz se temelji na najstarijem grafičkom prikazu hrvatskog grada, drvorezu Erharda Reuwicha iz Peregrinatio in Terram Sanctam Bernharda von Breydenbacha (Mainz, 1486.)

Petrinja

Nógrád

Troyes

Rodos

* * *

Životinja kao dekoracija, često se pojavljuje na umjetničkim prikazima, a naročito u doba secesije kada je animalistička ornamentika, pogotovo stiliziranih kukaca, jedna od osnovnih značajki stila.

Austrijski dvorski carski arhitekt i jedan od najznačajnijih svjetskih umjetnika baroka, Johann Bernhard Fischer von Erlach u svom kapitalnom pisanom djelu Entwurff Einer Historischen Architectur […] (Beč, 1721.), između ostalog, predstavlja raznovrsne antičke, egipatske i moderne vaze i urne te one vlastitog dizajna. Nerijetko je upravo životinjski motiv dodatni ukras već dekorativno bogatom prikazu. Grafička zbirka čuva ukupno 79 Fischerovih crteža od kojih je 66 pripremnih skica za spomenuto djelo. [4]

Giovanni Battista Piranesi, talijanski grafičar, arhitekt i arheolog 1745. započinje seriju bakropisa Carceri (Tamnice), niz od 16 otisaka koji prikazuju fantastične imaginarne podzemne tamnice. Na jednom od bakropisa pojavljuju se reljefi lavova kako bi na taj način pojačali dojam nestvarnog, monumentalnog arhitektonskog prostora. Čitavu seriju koju čuva Grafička zbirka možete pogledati ovdje.

Umjetnik Grégoire Dupond (film) i Teho Teardo (glazba) oživjeli su Tamnice nevjerojatnom animacijom izrađenom za Galleria Nazionale dell’Umbria u Perugiji povodom tristote godišnjice Piranesievog rođenja. Prošećite Tamnicama ovdje.

__________

[1] Prister, Boris. “Odlikovanja Španjolske iz Zbirke odlikovanja Hrvatskoga povijesnog muzeja.” Numizmatičke Vijesti 51, br. 62 (2009): 208-233. https://hrcak.srce.hr/237359

[2] Smajlagić, Robert. “Zoomorfni, teriomorfni i tetramorfni simboli na kovanom novcu, 2. dio.” Numizmatičke Vijesti 60, br. 71 (2018): 72-92. https://hrcak.srce.hr/220469

[3] Više u: Angerhofer, Paul J., et al. In Aedibvs Aldi : The Legacy of Aldus Manutius and His Press. Provo, Utah : Friends Of The Harold B. Lee Library, Brigham Young University, 1995.

[4] Više u: Karić, Maja, et al. Crteži Johanna Bernharda Fischera von Erlacha u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Zagreb : Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 2018.