Bjelovarske su ljekarne dijelile sudbinu i strukturu ljekarni u Vojnoj krajini koje su na ovome području mogle biti vojne ili državne, a dozvolu za osnivanje dobivali su i ljekarnici s područja civilne Hrvatske (Alujević; Fatović-Ferenčić 2015: 15). Nadzor nad ljekarnama Vojne krajine imale su redarstvene vlasti, a ljekarne su smatrane obrtom (Apotheke-Gewerben). Oboljelim graničarima koji su bili siromašni lijekove je plaćala pukovnija prema dostavljenom cjeniku ljekarne (Bazala 1943: 68). O mogućnostima pretvaranja vojnih u javne ljekarne i ostalim zanimljivostima o ljekarništvu i općenito zdravstvenoj situaciji u Vojnoj krajini piše Vladimir Bazala u članku Početci i razvoj vojnog i ratnog zdravstva, objavljenom u prilogu Liječničkom vjesniku 1943.
Bazala, Vladimir. 1943. Početci i razvoj vojnoga i ratnog zdravstva. Liječnički vjesnik, Prilog br. 9. str. 65-72.
Prema dostupnoj literaturi znamo da je Varaždinski generalat najprije imao ljekarnu u Koprivnici s podružnicom u Bjelovaru. Budući da je postojala obveza osnivanja ljekarni u sjedištima vojnih komandi (generalata), Bjelovar dobiva svoju samostalnu ljekarnu kada postaje sjedište vojne komande. Najčešća spominjana godina osnivanja prve bjelovarske ljekarne je 1768.
Vojni sanitet komande u Bjelovaru nabavljao je lijekove i za manje, tzv. poljske ljekarne koje su djelovale u sjedištima podravskih vojnokrajiških kumpanija, kao što je Pitomača, Đurđevac, Virje, Novigrad Podravski, Peteranec (Drnje) i Sokolovac (Feletar 2013: 42; 44). U mjestima gdje nije bilo ljekarne organizirane su priručne (ručne) ljekarne koje su imali i pojedini liječnici. Kao primjer dobre organizacije i mreže ljekarništva može poslužiti činjenica da su u vrijeme epidemija ljekarnici imali obvezu poslati učiteljima propisani lijek protiv bolesti, a učitelji su ga razdijelili i prije dolaska liječnika na to područje (Bazala 1943: 69).
Ilustracija vojnika s navedenim bitkama u kojima je sudjelovala 16. pješačka pukovnija. HR-DABJ 430. Osobni fond Rudolf Fingerhut
Bjelovarske vojne postrojbe odlazile su na mnoga ratišta. Vojnici su često pobolijevali od zaraznih i drugih bolesti i zbog toga je u Bjelovaru, kao i u drugim gradovima Vojne krajine, ljekarnička služba bila dobro razvijena, a vojne vlasti su uvelike podržavale osnivanje ljekarni i izradu ljekovitih pripravaka.
