Ljekarne predstavljaju začudno mjesto u kojemu se nalaze brojne posude i ormarići s ladicama i pretincima koji čuvaju lijekove za najrazličitije bolesti.
Cod. Ser. n. 2644, fol. 53v: Tacuinum sanitatis: Triacha Ein Apotheker preist in seinem Laden einem Mann eine Büchse Theriak an, dahinter sein Gehilfe. Izvor: Austrijska nacionalna knjižnica/Europeana
Ljekarne su bile uređene prema točno propisanim uredbama. Osim oficine (prodajnog dijela s pultom i blagajnom), ljekarna je trebala sadržavati materijalku (gdje su se izrađivali lijekovi), laboratorij, ured ljekarnika i prostorije za pohranu ljekovitog bilja. Morale su imati i odgovarajuću opremu (utege, žlice od rogovine i sl.), a strogo su kontrolirane one koje su prodavale otrove. Neki lijekovi, poput žive i dušične kiseline, mogli su se prodavati i u trgovinama. Sve ljekarne u Hrvatskoj preuređene su prema strogim zahtjevima hrvatske farmakopeje iz 1888. i 1901. godine (Inić; Kujundžić 2012: 81).
O izgledu ljekarni tijekom povijesti svjedoče književna i likovna umjetnička djela. Najčešće spominjano književno djelo je Šenoina Kletva.
Fotografija unutrašnjosti ljekarne K crnom orlu. Privatna zbirka obitelji Ivanček
Oglas za opremanje ljekarni. Cjenik ljekova koji nisu u Hrv.-slav. ljekopisu od god. 1901. propisani : vriedi od 1. ožujka 1908. Izdao Hrv.-slav. zem. ljekarnički sbor. Zagreb. Opći fond NSK
Većina aparata, pomagala i potrepština za ljekarne (u vremenu obuhvaćenom ovom izložbom) nabavljala se u inozemstvu, ponajviše u Austriji.
