Bjelovarsko ljekarništvo poznato je i po najstarijoj sačuvanoj tirocinijskoj diplomi. Tirocinij je naziv za predfakultetsku ljekarničku praksu.
Budući da se ljekarništvo dugo smatralo obrtničkim umijećem, prije osnivanja ljekarničkih gremija (staleških udruga) veliku ulogu u školovanju imali su ljekarnici. Najstarija sačuvana tirocinijska diploma Pavla Panca starijeg iz ljekarne “K crnom orlu” u Bjelovaru iz 1814. godine čuva se u zbirci Hrvatskog muzeja za medicinu i farmaciju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
“U vrijeme kad se rad u ljekarni smatrao strukom sličnom obrtu, obrazovanje ljekarnika je bilo unutar cehovskih okvira. Naukovanje se obavljalo u ljekarnama, a ljekarnici su u skladu s time bili prvi učitelji, o čemu svjedoči njihova titula magistar-učitelj. Položenim tirocinijem stjecalo se pravo na upis na sveučilište. Obrazac tirocinijskih diploma pisanih u vremenima dakle prije osnutka ljekarničkog gremija, u naslovu velikim slovima sadrži ime ljekarnika (vlasnika ljekarne) kod kojega je vježbenik vršio praksu (Ego Georgius Augustin, Ego Antonuis Aslaitner, Infrascriptus Eduardus Meder Phar.). Time se naglašava mentor koji je vježbenika proveo kroz propisano vrijeme prakse te se ističe njegova uloga i trud, što se dobro može uočiti kod naših najstarijih sačuvanih tirocinijskih diploma: Pavla Panca st. iz 1814. Nakon osnutka Ljekarničkog zbora to više nije bilo uobičajeno.”
(Fatović-Ferenčić 2017: 14)
Tirocinijska diploma Pavla Panca starijeg, Bjelovar, 1814. HMMF-59
Iz najstarije sačuvane tirocinijske diplome u zbirci HMMF razvidno je da je Pavao Panac ljekarničku praksu odradio u bjelovarskoj ljekarni “K crnom orlu” (kod ljekarnika Antonia Aisthletnera), položivši ondje i tirocinijski ispit 12. travnja 1814. Pavao Panac odlazi na studij farmacije u Peštu, gdje i diplomira 1819. godine. Nakon završenog studija dolazi u Petrinju gdje 1822. kupuje ljekarnu.
