Prvi hrvatski operni pjevač Franjo Stazić rođen je u ljekarničkoj obitelji 3. prosinca 1824. u Szentendreu, gradiću na Dunavu uzvodno od Budimpešte. Imao je tirocinijsku diplomu te je u Bjelovaru do 1844. radio kao ljekarnički pomoćnik. Alojzije Fleischer-Mesarić (1802. – 1873.), orguljar katoličke župne crkve i učitelj glazbe u Bjelovaru zadivljen Stazićevim pjevačkim mogućnostima, doveo je dvadesetogodišnjeg Stazića u Zagreb i preporučio Albertu Štrigi i Vatroslavu Lisinskom. Dimitrija Demeter je njegovo ime i prezime Franz Steger pohrvatio u Franjo Stazić.
“Kad ne nadjoh prikladne učitelje, pruži mi se prilika doći u Bjelovar u Hrvatskoj, gdje bijahu dvije pukovnijske glazbe (križevačke i gjurgjevačke pukovnije). Bijah siguran, da ću ondje predobiti jednoga tamošnjega kapelnika. To mi nije uspjelo, ali sam zato zainteresirao tamošnjeg organistu, gospodina Fleischera, jer je on znao, da u Zagrebu za prvu operu (narodnu) traže tenoristu.”
Iz pisma Franje Stazića Đuri Dedoviću (Barbieri 1996: 13).
Stazić je debitirao 10. siječnja 1846. kao Edgardo u Donizettijevoj Luciji di Lammermoor u predstavi talijanske družine. Na praizvedbi opere Ljubav i zloba 28. ožujka 1846. pjevao je vrlo zahtjevnu ulogu Vukosava. Stazić je počeo profesionalnu karijeru u Pešti, nastavio u Pragu, a od 1853. bio je član Dvorske opere u Beču i njen veliki prvak. Nastupao je u mnogim velikim europskim kazalištima, prvi je hrvatski pjevač koji je nastupao u Scali. Godine 1874. povukao se sa scene. Umro je u Szentendreu 1. ožujka 1911. Život, rad i djelovanje Franje Stazića bile su česta teme proučavanja Bjelovarčana poput Gustava Fleischera i Zvonimira Lovrenčevića.
Stazić-Steger. Narodne novine, 11. svibnja 1858. str. 1. Opći fond NSK
