Fran Bubanović kratko je boravio i radio u Bjelovaru (1908. – 1912.), ali bilo je to za njega odlučujuće razdoblje. Kao gimnazijski profesor prijateljevao je s velikim županom Bjelovarske županije Teodorom (Tošom) Georgijevićem i gradskim ljekarnikom Josipom Werkleinom. Upravo su mu oni omogućili dopust i osigurali sredstva za odlazak na usavršavanje kod Hamburgera u Groningen, a poslije i kod nobelovca S. Arrheniusa i O. von Fürtha. Bubanović o tome piše u svojoj knjizi Moji učitelji kemije (str. 8).
Teško je sažeti Bubanovićevu bogatu radnu biografiju, ali evo nekoliko osnovnih podataka. Kemiju i prirodopis studirao je u Zagrebu. Od 1909. usavršavao se u Njemačkoj, Nizozemskoj i Švedskoj. Godine 1918. izabran je za profesora kemije na novoosnovanom Medicinskom fakultetu u Zagrebu gdje je razvio opsežnu znanstvenu i pedagošku djelatnost. Istaknuo se kao pisac modernih sveučilišnih udžbenika u kojima je, prvi u Hrvatskoj, obuhvatio cjelokupnu anorgansku i organsku kemiju i biokemiju. Njegov znanstveni rad obuhvaća uglavnom područje fizikalne kemije. Glavni je urednik časopisa Priroda od 1914. do 1915. godine.
