Vojna krajina je uz obranu od osmanlijskih napada imala i funkciju svojevrsnog sanitarnog kordona protiv bolesti, posebno zaraznih. Neposredni nadzor nad granicom imala je tzv. “kordonska služba” koja se najvećim dijelom sastojala od pripadnika serežanskog zbora (Buczynski 2021: 194; 200).
“Serežanin ili serežan (prema mađ. sereg: vojska), vojnik serežanske čete u Vojnoj krajini; u širem smislu, vojnik uopće. Postrojbe serežana bile su ustrojene nakon Karlovačkoga mira (1699.) i postojale su sve do razvojačenja Vojne krajine (1873.) … Bili su zaduženi za nadzor granice s Osmanskim Carstvom, provođenje sanitarnih zakona, carinske poslove, a kao vrsta vojnoga redarstva i za održavanje reda unutar pukovnija kojima su pripadali.”
Serežanin. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Zagreb.
Za razliku od ostalih krajiških vojnika, nisu nosili austrijsku vojnu uniformu, već narodnu nošnju. O važnosti bjelovarskih serežana dovoljno govori činjenica da se crtež serežana nalazi na povijesnom, ali i sadašnjem grbu Grada Bjelovara (Abramović 2008).
Sadašnji grb Grada Bjelovara. Dostupno na: https://www.bjelovar.hr/
![ILUSTRIRANI hrvatski pučki koledar za rimokatolike, grčko-iztoćne [!] i izraelitčane [!] za prostu godinu 1886. – U Belovaru : Tiskom i troškom J. Fleišmanna, [1885]](http://virtualna.nsk.hr/ljekarnistvo-bjelovar/wp-content/uploads/sites/62/1756/12/kalendar-1886-2.jpg)
Ernest Kramberger, Josip Hohnjec: Kraljev. i slobodni grad Belovar (crtež). [1885]. Ilustrirani hrvatski pučki koledar za rimokatolike, grčko-iztoćne [!] i izraelitične [!] za prostu godinu 1886. Tiskom i troškom J. Fleišmanna. U Belovaru. 48. Opći fond NSK
