U Zagreb se Lisinski vraća u rujnu 1850., netom nakon primitka negativne vijesti – odbijena mu je molba za polaganje apsolventskoga ispita na konzervatoriju uz opetovano obrazloženje da je premašio dobnu granicu za njegovo polaganje. U Zagrebu je uz Štrigu pristupio Družtvu prijateljah muzike (bivši Musikverein), gdje je primljen u ravnateljstvo te sudjelovao u pravnim pitanjima Družtva, pripremao i dirigirao „glasbenim zabavama“, a u međuvremenu i dalje skladao. Iste godine odobrena mu je molba za promjenom prezimena u Lisinski.

U razdoblju od 1850. pa do smrti nastaje više skladbi, od kojih su za izdvojiti poznati zborovi Laku noć i Moja lađa. Pritisnut financijskom nedaćama, piše Matici ilirskoj u nastojanju za objavom svojih skladbi, ali ne bez pozitivnoga ishoda. Njegova egzistencijalna borba kulminira zamolbom Musikvereinu za mjesto predavača. Nažalost, ni ovdje nema pozitivnoga odgovora jer nema potrebnih uvjeta, a Lisinskome je prepušten nadzor nad glazbenim učionicama („nadziratelj učiona“), koji će obavljati besplatno.

Izvor ilustracije: Muzej grada Zagreba