Iako političke prilike 1843. zabranjuju ilirsko ime, to nije spriječilo daljnja nastojanja Alberta Ognjana Štrige u ilirskom zanosu pa tako na njegov nagovor Lisinski počinje pisati operu Ljubav i zloba. Pisac libreta bio je Janko Car, no kasnije, uvidjevši neke nedostatke libreta, preradio ga je Dimitrija Demeter. Za instrumentaciju opere angažiran je Lisinskijev bivši učitelj glazbe, skladatelj i dirigent njemačkoga porijekla Juraj (Georga) Karlo Wisner von Morgenstern koji je posjedovao vještinu i znanja instrumentacije. Pripreme prije praizvedbe bile su pomno organizirane – pojedini brojevi iz opere izvođeni su javno kako bi se vidjele reakcije publike te bi se u tadašnjoj periodici kontinuirano izvještavalo o izvedbama i posjećenosti. Već u 1844. i 1845. u Danici su zabilježeni osvrti na izvedbe pojedinih arija iz Ljubavi zlobe. Također, izvedbe arija popraćene su i tekstovima u časopisu Luna i Agramer politische Zeitung..
Napokon, uslijedila je i praizvedba 28. ožujka 1846. koja je doživjela veliki uspjeh te je opera bila više putah.
Praizvedba opere vjerojatno bi se zbila i ranije, da u nesretnim okolnostima nije stradao jedan od pjevača – Franjo Stazić.
„Opera bi se bila pjevala već g. 1845. da nije Stazić 29. srpnja 1845. na Markovu trgu kod žalostznog sukoba u nogu nastrieljen, pa mu je trebalo dulje vremena za opravak. Tako se je prva predstava otegnula do 28. ožujka 1846. …“
Tadašnja domaća i strana štampa, kako navodi Županović, izvještavala je o tom događaju. Između ostalih, prikaz Stanka Vraza u Danici horvatskoj, slavonskoj i dalmatinskoj iz 1846. navodi da je izvedena „Pàrva izvorna ilirska opera“ koja je „po jednom družtvu odličnih priateljah i priateljicah narodne umĕtnosti u zagrebačkom gradskom kazalištu pârvi put predstavljena.“ (
Stvaranje opere na narodnom jeziku imalo je ne samo glazbenu već i značajnu političku konotaciju. Činjenica da se opetovano prikazivala sedam puta u mjesec dana govori u prilog tomu da su ilirska glazbena nastojanja pala na vrlo plodno tlo, a značenje u europskom kontekstu ide u prilog tomu da smo bili jedna od rijetkih zemalja koje su imale operu na nacionalnom jeziku. Ljubav i zloba prva je opera na nacionalnom jeziku u južnih Slavena i prva nastala nakon opere Život za cara (Ivan Susanjin) ruskoga skladatelja Mihaila Ivanoviča Glinke.
Izvori:
***Alberto Ognjan pl. Štriga. // Narodne novine, god. 63(8. ožujka 1897)
Kos, K. Vatroslav Lisinski – skladatelj hrvatskoga glazbenog romantizma. // Dubrovnik 2/3(2019), 105-111.
Pàrva izvorna ilirska opera od Vatroslava Lisinskoga. // Danica horvatska, slavonska i dalmatinska 12, 14(4. travnja 1846), 53 -56. [vjerojatno pisao Stanko Vraz].
