Povijest Hrvata napisana je na glagoljici.
Doslovno i jest – na jednoj od najpoznatijih skulptura Ivana Meštrovića, nastaloj 1932. godine, skoro stoljeće nakon što se glagoljica među Hrvatima povukla iz aktivne upotrebe.
Personificirajući hrvatsku povijest kao stamenu ženu Dalmatinske zagore koja u krilu drži knjigu s glagoljičnim natpisom povêstъ hrъvatъ, vrstan je umjetnik na sugestivan i naizgled jednostavan način izrekao ono o čemu bi filolozi, povjesničari i kulturni antropolozi mogli govoriti danima.
Uglata se glagoljica urezala u kolektivno pamćenje hrvatskoga naroda kao nešto njihovo, nešto što je dijelom njihova identiteta. Tomu u prilog svjedoči i svojevrsni preporod glagoljice, tj. pojava suvremenoga (modernog) glagoljaštva koje je svoj procvat doživjelo nakon Domovinskoga rata i stjecanja hrvatske neovisnosti.
Do ranih devedesetih godina 20. stoljeća glagoljica se uglavnom nalazila na radnim stolovima proučavatelja povijesti hrvatske pismenosti i književnosti. Nakon toga najbrže se i najprirodnije infiltrira u još jedan tip akademske prakse, u umjetnost (pogotovo onu likovnu). No s vremenom prelazi akademske okvire i vraća se tamo gdje joj je i povijesno mjesto – među svoj narod.
Stoga ćemo glagoljicu i glagoljske natpise u trećem tisućljeću pronaći ne samo na području znanosti, obrazovanja i kulturnoga života nego i u subkulturi, popkulturi, gospodarstvu, poduzetništvu i sportu, pa čak i u političkome životu.
Suvremena vremena donose i suvremene medije: danas se glagoljicom ukrašavaju modne tkanine, suveniri, loga različitih institucija, kvartovski zidići, ljudska koža (tetovažama) i dr. Moderni dizajn prepoznaje funkcionalnost oblika glagoljskih slova za različite predmete od svakodnevne namjene (nakit, namještaj, rasvjetna tijela, kuhinjski pribor i sl.). Glagoljicom se tiskaju časopisi i knjige, a u tradicionalnim glagoljaškim sredinama glagoljski se natpisi mogu naći na putokazima uz cestu kao i na pločama s nazivima hrvatskih mjesta i gradova.
Izvan strogo akademskih okvira i popularizacijskih aktivnosti, glagoljicom će se najčešće bilježiti kratki natpisi koji sadrže imena ljudi, gradova, mjesta, ustanova, organizacija, poduzeća, navijačkih skupina i dr. Osim imena, na glagoljici će se nerijetko pisati pojmovi, citati i poruke vezane za vlastiti sustav vrijednosti te za vjeru, obitelj i domovinu. Sve to još jednom ukazuje na povezanost između služenja uglatom glagoljicom i poimanja vlastitog identiteta.
Osim tih identitetskih karakteristika, glagoljica zbog svoje figurativnosti u svaki natpis unosi i kvalitete estetičnosti i artističnosti, kao i tajnovitosti i ekskluzivnosti jer je neće svatko znati pročitati. Sve su to razlozi zbog kojih i u 3. tisućljeću Hrvati tako rado nastavljaju glagoljati.
dr. sc. Ana Šimić
Staroslavenski institut
