Grafička zbirka NSK u svom fundusu čuva 79 crteža austrijskog dvorskog carskog arhitekta i jednog od najznačajnijih svjetskih umjetnika baroka, Johanna Bernharda Fischera von Erlacha. Većina crteža nastaje za njegovo kapitalno pisano djelo Entwurff Einer Historischen Architectur […] (Beč, 1721.) koje slovi kao prva uspješna studija svjetske arhitekture. [1]
Crteži su zatečeni u spremištu Knjižnice, kako navodi prvi voditelj Zbirke Artur Schneider u članku Johann Bernhard Fischer von Erlachs Handzeichnungen […], objavljenom u berlinskom časopisu Zeitschrift für Kunstgeschichte 1932. godine. [2] Povijest njihova dolaska do danas nije razjašnjena. Budući da je Knjižnica sljednica Knjižnice kolegija Družbe Isusove u Zagrebu, osnovane 1606. godine, moguće je da ih je tako i naslijedila. Neki izvori predlažu da su onamo dospjeli posredovanjem biskupa Aleksandra Mikulića, osnivača Metropolitanske knjižnice i njegovih veza s obitelji Batthyány (op. a. Batthyány-Strattmann) u čijem su se posjedu navodno nalazili. [3]
Većina crteža neravno je obrezana te su uz rub svakog na istom mjestu vidljive sitne rupe koje svjedoče o tome da su crteži u nekom trenutku bili uvezani. Dokaz tome je i nadostavljen (i na isti način rupičast) komad papira s lijeve strane nekih crteža sa svrhom ujednačavanja dimenzija za uvez. Pretpostavlja se da su tada crteži i obrezani. [4] Crteži su nespretno kaširani na japanski papir i nevješto restaurirani. Na većini je prisutan tekst koji se tek ponekad sadržajno poklapa s tekstom na bakrenim pločama. Pisan je tamnom tintom i, za razliku od ploča, uglavnom na njemačkom jeziku.
Jedina dokumentacija koju Zbirka posjeduje jest njihov upis u inventarnu knjigu 1931./32. godine (od rednog broja 2154 do broja 2232). [5] Prvi upisani crtež jest onaj s prikazom Dioklecijanove palače, a posljednji prikazuje Castrum doloris Josipa I. Habsburga. Redoslijed upisa prati numeraciju crnim tušem na crtežima, a naslove je, onima koji ih nisu imali, prema sadržaju prikazanog dodijelio Schneider na njemačkom jeziku. Godine 2018. naslovi su revidirani i crteži su preimenovani opisnim naslovima na hrvatskom jeziku.
҉
Crteži su ovdje predstavljeni u tri glavne skupine:
I. Crteži/predlošci za Manuskript i Entwurff
II. Fischerovi projekti
III. Joseph Emanuel Fischer von Erlach
U prvoj skupini predstavljen je najveći broj crteža koji su nastali kao predlošci za Fischerove knjige te su i ovdje predstavljeni u istom redoslijedu. U skupini II. Fischerovi projekti predstavljeni su ostali crteži koji se vežu uz njegove arhitektonske nacrte, a u treću skupinu uvršteno je pet crteža kojima bi autor ili koautor mogao biti Fischerov sin Joseph Emanuel Fischer von Erlach.
Svaki crtež popraćen je kataloškim zapisom koji opisuje njegove karakteristike, a u skupini I. zapis je proširen i opisima njegove otisnute inačice u Entwurffu i Manuskriptu.
Tekstovi o crtežima preuzeti su iz publikacije Maja Karić, Marija Perkec, Vesna Vlašić Jurić:
Crteži Johanna Bernharda Fischera von Erlacha u Grafičkoj zbirci Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu, Zagreb, 2018.
____________________
[1] Novim istraživanjima otkriveno je da postoji mogućnost da je njih pet izradio, odnosno dovršio, Fischerov sin Emanuel.
[2] ARTUR SCHNEIDER, Johann Bernhard Fischer von Erlachs Handzeichnungen für den „Entwurff einer historischen Architectur“, Zeitschrift für Kunstgeschichte, 1 (1932.), 249–270.
[3] DUŠKO KEČKEMET, Crteži i grafike Dioklecijanove palače Fischera von Erlacha, Peristil: zbornik radova za povijest umjetnosti, 30 (1987.), 127–138.
[4] Podatci o tome tko i kada je to učinio ne postoje, no pretpostavlja se da je to učinio sâm Fischer.
[5] Oznaka godine upisa ne postoji, no uzevši u obzir da redni broj 2149 (pet brojeva prije prvoga upisanog crteža) zauzima Jahresmappe der Gesellschaft für vervielfältigende Kunst in Wien 1931. i s obzirom na 1932., godinu objave Schneiderovog teksta, može se zaključiti da su crteži upisani u tom razdoblju.
