kat. br. 59
[Mjedeno more u Solomonovom hramu]
prije 1712.
olovka, lavirani tuš, akvarelirano;
226 x 469 mm
GZAS 24 fis 10
crtež se sastoji od tri komada papira: središnji dio s umivaonicom i bočno po visini simetrično zalijepljene arkade
(s.g.) crnim tušem 10.
(d.g.) crvenom pisaljkom: 125
tekst tušem: Das Metalene Meer in dem Tempel Salomonis.
poleđina: skica olovkom
ETW:
(d.g.) No:1.
(l.d.) J:B:F v. E: delin:
MNS:
prvi prikaz
(l.d.) J:B:F v. E: delin:
Prikazan je veliki umivaonik u Solomonovom hramu smješten na postolje koje čine dvanaest volova okrenutih, u grupama po tri, na različite strane svijeta. Kao i kod tlocrta Solomonovog hrama (kat. br. 2), gdje spominje i umivaonik, izvor je ovomu crtežu djelo Juana Bautiste Villalpanda De Postrema Ezechielis Prophetae Visione […] (Rim, 1604./5.), u kojemu u drugom svesku donosi prikaz MARE AENEVM QVOD ERAT IN ATRIO TEMPLI INTERIORE VBI SACERDOTES LAVABANTVR. Opis “Mjedenog mora koje bijaše u atriju hrama gdje su se prali svećenici“ Villalpando preuzima iz biblijskih izvora Paralipomenona i Knjige Izlaska (Exodus):
Sliku mjedenog mora odlučio sam staviti ispred [teksta], da, ono što preostane da se treba reći o moru, mogu kratko izložiti i da čitatelj lakše shvati sve ostalo kad vidi sliku. Zbog čega sam dao oblik školjke tom moru, o tome ćemo raspraviti u ovom poglavlju. A ono što se odnosi na polukružni oblik mora i njegovih mjera, dovoljno sam objasnio na drugim mjestima. I stoga smatram da s obzirom na to ne trebam više ništa dodati. O ukrasima je isto tako dosta raspravljeno kad smo govorili o podnožju stupova. A sve ono na ovom mjestu neka čitatelj prođe očima i duhom da lakše razumije neko drugo objašnjenje mjesta iz knjige Kronika koje ovdje treba dodati. A na tom mjestu piše:
“Neke gravure od deset lakata s vanjske strane okruživahu trbuh mora.”
Spomenuo sam ove riječi za oblik baze (podnožja) i ukrasa na istom mjestu, na kojem more stoji u svom srednjem dijelu, bez ukrasa. Ovo pak podnožje mora nalazi se između volova, na čijim leđima stoji podnožje, kao na slici. Čini se da sam kontekst potvrđuje sigurno ovu misao, koji umeće riječi onima u kojima se spominju volovi:
“I pod njim bijahu kipovi volova, i neke gravure na vanjskoj strani od deset lakata okruživahu trbuh mora, kao u dva reda, a volovi su bili izliveni.”
Latinske riječi naše vulgate naznačuju da se može pridodati drugo objašnjenje tekstu, dok dokazuju da su ovi kipovi bili svugdje ispod kade mora. Zbog toga smo tako raspodijelili one redove vijenaca, da budu tri vjenčića u svakom redu. Kad je opseg mora određen s trideset lakata, pojedini vjenčići bili bi deset lakata, što se čini da je sigurno Tekst utvrdio.
Osim toga preostaje za objasniti ono što se odnosi na upotrebu mora. Sam kontekst Knjige Izlaska izložio je upotrebu prve Mojsijeve kade:
“I kad se ispusti voda” kaže “u tome će prati Aron i njegovi sinovi svoje ruke i noge, kada bi kanili doći do šatora zavjeta, i kada bi htjeli doći do oltara da na njemu prinesu tamjan Gospodinu, da ne poginu”. O Salomonovom moru tako piše Knjiga Ljetopisa: “Nadalje u moru svećenici su se prali”, Hebrejski: “I more, kaže, da se svećenici peru u njemu.” A tako piše i u Septuaginti. Ali da ne bi tko doslovno shvatio da svećenici ulaze u samu posudu i tamo peru ruke i noge. Treba čitati hebrejski tekst Izlaska koji je citiran: „I prat će od one, [tj. vode], svoje ruke Aron i njegovi sinovi“. Dobro je shvatio Lipoman, zajedno s Kaetanom. Dakle, nisu prali ruke i noge u samoj školjci, nego iz nje. Način pak nije drugačije opisan, ali odavde se nameće, da je preko cijevi, koja se mogla otvoriti ili zatvoriti, tekla voda iz kade za pranje ruku i nogu. Tako kaže onaj. Ali u školjci onoj Mojsijevoj, koja se čini najmanje usporediva s ovom Salomonovom, nitko nije smatrao da su svećenici bili dužni prati se, a utoliko manje u ovom moru, čija ogromna masa vode zadaje strah onima koji bi željeli ući u njega. Naime bilo je pet lakata dubine same vode koliko je bila lakata otprilike i visina hrama. Tako možeš pretpostaviti koliko je visina mora ili dubina mora nadmašivala ljudsku visinu. K tome još, voda u kojoj bi se prale noge nekog svećenika, bila bi neprikladna da još netko drugi pere noge u istoj, prije bi ih zamazao.
Savladani sigurno ovim razlozima, koji se čine dovoljno snažnim, i ni na koji način se ne mogu pobiti. Pod nogama volova, umivaonik, taj smo već na početku opisali, kojeg lako puni voda koja dolazi od gornje kade (posude) da se svaki svećenik lako može oprati. A potom se ona nečista voda preko skrivenih kanala izlijeva, a čišća se odmah dolijeva, da se drugi svećenik opere. I upravo tog, nagađam, smo naložili opisati, ugravirati i izrezbariti. Može se potvrditi i svjedočenjem starog pisca Eupolema kojeg je hvalio ugledni Euzebije: “Osim toga,” kaže “mjedenu kadu dugu deset lakata,” tako naime treba čitati, kako sam napomenuo na drugom mjestu. “isto toliko široku, i visoku 5 lakata, podignuo je i napravi istaknut vijenac na njenom podnožju, da svećenici koji se uspinju, obrišu umočene noge i operu ruke.
I priznajem visina našeg vijenca je manja za lakat, ali ako mislimo na visinu vijenca s povezanim izvanjskim stubama, neće biti daleko od istine. I ne čini se da smo napravili stube bez razloga ili potvrde ako Eupolomove riječi pažljivije promotrimo, koji tvrdi da se svećenici uspinju i uronivši noge peru ih unutar vijenca.
Nadalje, žrtvovanja i njihove običaje i ceremonije patrijarsi i zakon su promijenili za narode. Ovim primjerom Lipoman je namjeravao to dokazati, a i Hesiod. Nikad, kaže, ujutro Jupiteru, ili drugim bogovima ne lijevaj vatreno vino neopranim rukama. Naime ne slušaju, nego odbacuju molitve, ako bi pristupio oltaru bez poštovanja. Treba vjerovati da je uistinu iz ovog mjesta, a ne od drugdje došlo u običaj i narodima. Tako je rekao onaj koji s pravom prikazuje sve za vanjsku i javnu čast, dapače ono što je unutarnje, što treba najviše tražiti, neka bude simbol neki i primjer.
Napokon čini se da može poželjeti, da visinu volova, koju Sveto Pismo ne iznosi, na neki način odredimo. Nju pak je izrazio Eupolem jasnim riječima. Podnožja umivaonika napravio je okrugla. Grčki toreuta, možeš prevesti kao izdjelan, ili provrćen. Sve to označava tek izraz, od kojeg se izvodi ona riječ. No možda za našu stvar više odgovara Hesihijevo mišljenje, da se tu radi o sličnoj riječi, naime torneus se objašnjava kao glyfei, tj. izreže (iskleše, napravi kip) tako da je smisao da su kiparskim poslom napravljana ovo podnožja. Tako naime naziva volove, koje spominje Sveto Pismo: „Izlio je dvanaest kipova ljudske visine. Postavio ih je ispod umivaonika od desnog oltara“.
Uistinu, o mjestu oltara raspravljao sam gore, a to se slaže s Euopolemovim.
Težinu mora lako je bilo izmjeriti kad se pokazao polukružni oblik jer je polumjer najveće kružnice u sferi bio deset lakata, polupolumjer pet lakata i to je bila debljina unutarnje sfere. Ovu sam se prisjetio matematičkim načinom za hebrejske kubične dlanove, upotrijebivši točnije i veće neke brojeve, izmjerio sam, da bi računanje bilo bliže istini. I na ovaj način sačuvali smo odvojeno dobiveni broj. Zatim, izmjerio sam podijeljenu sferu na isti način. Njen polumjer je veći od polumjera ranije polusfere za dva dlana. Naime, tolika je označena gustoća mora od svetih povjesničara, izračunata iz jednog i drugog dijela. Iz jednog dijela naime, more je bilo gustoće jednog dlana. Iz ovog potonjeg dodavši dakle veličinu polusfere koja je dobivena prije, ostaju kubičnih dlanova 5845 s nekim razlomkom. Taj broj umnožen za 728 unca, koliko u petoj tablici težina teži kubični dlan zraka, dat će gustoću (težinu) 4255492 1/2 unca. Nadalje ako ovaj broj unci podijeliš s 1500 unca talenta, shvatit ćeš da je težina mora bila 2836 talenta, 124 libri i 4 unce.
No trebalo je izmjeriti i vodu koju more može zaprimati, da možemo vidjeti, u kojoj je proporciji s vazom, koja ju drži. I kako u desetoj tablici težina veći bat pun vode teži 180 libri, ovaj broj pomnožio sam s dva puta po tisuću bata, tj. koliko zaprima more i otkrio sam da je bila težina vode 360.000 libri, tj. dvije tisuće osamsto osamdeset talenta. Taj broj nadvisuje prije dobivenu težinu zraka za tri i 40 talenata i 8 unci. Ako ovu razliku težine zraka dodaš zbog kipova koji stoje i povišenog ruba mora, lako ćeš povjerovati, da jednakoj proporciji odgovara težina vode s težinom zraka, kojeg sadrži, osim možda ako ne bi bila veća težina mora zbog primiješanog dijela dragih kamenja što je najbliže istini. Ipak ovu jednakost proporcija u ostalom [na drugim mjestima] ćemo upotrijebiti, gdje je dobivena preciznijim izračunima.
Ono pak što gleda na podnožje, koje se sastoji od dvanaest volova, i podnožja, i plitke posude, njezina težina ukratko, može biti jasna, laganim ispravkom. Ako ono uzmemo, što se čini da sam omjer snage pruža. Ovo podnožje mora biti veće težinom, nego sama vaza koja je gore postavljena puna vode. Ili barem moraju težiti istom težinom. Inače naime tako ogromna masa uzdignuta u vis, vrlo lako bi pala i pod najmanjim udarcem. To je vrlo mudri arhitekt morao predvidjeti. I stoga je pazio da se to ne dogodi. Ako je dakle dvostruka težina podnožja težini mora, dodat ćeš što u tome nedostaje. Ako je prijašnju težinu mora utrostručiš, lako ćeš pronaći da je težina mora s njegovim podnožjem bila 8640 talenata. Toliko je dosta rečeno o moru. [1]
Fischer ovaj put ne preuzima direktno prikaz, kao što je to u slučaju tlocrta Hrama, već umivaonik smješta u arhitekturu koja izostaje u Villalpandovom djelu, a volovima, njih dvanaest, koji su nosili posudu, dodaje kolorit kako bi oponašao mjed od koje su bili načinjeni. U legendi ispod bakroreza Fischer daje opis umivaonika s mjerama. Za arhitekta umivaonika, kao izvrsnog majstora hvali Hirama iz plemena Naphthali iz grada Tira, koji ga je izradio na Solomonov zahtjev. U prvoj knjizi Entwurffa, u tekstu o tabli I i II, na kojima su prikazani tlocrt i nacrt Hrama, Fischer navodi mjere koje je Villalpando izračunao u svojoj knjizi. Nakon općih mjera: dužine, visine, težine, naširoko navodi ostale mjere zapremnine, a njegovu težinu uspoređuje s Kolosom s Rodosa.
____________________
[1] Tekst preuzet iz: JUAN BAUTISTA VILLALPANDO, De Postrema Ezechielis Prophetae Visione […], sv. 2, Rim, 1604./5., 489–490. Preveo Ivan Kapec.
iz J. B. Villalpando: De Postrema Ezechielis Prophetae Visione […],
sv. 2, Rim, 1604./5.
