kat. br. 12
[Grobnice u stijeni]
prije 1712.
olovka, tuš, lavirani tuš ; 331 x 475 mm
GZAS 53 fis 39
(s.g.) crnim tušem 39
(d.g.) crvenom pisaljkom 46
tekst tušem: Die Vralten Begräbnußen zu Tetschelomor außer der Stadt Ispahan in Persien, wie sie heutiges // Tages zu sehen. so schon über 4000 Jahr stehet
poleđina: skica olovkom
ETW:
Nema oznaku table
(l.d.) Joh: Bernh: Fischers d’Erl: delin:
(d.d) Delsenbach. Sculpsit.
MNS:
Nije objavljen
Fischer piše kako, uz egipatske piramide, antika ne čuva starije spomenike od ovih. Na velikoj visini, ukopani u vrlo strmu planinu, svjedoče o antičkoj umjetnosti i o poganskim ritualima starim 3000 godina. Detaljna legenda opisuje da su pod oznakom A prikazana lažna vrata koja su silom probijena te su u pećini iza njih nađene dvije otvorene grobnice od bijelog mramora. Oznakom B označeni su stupovi neuobičajenog reda kao onog hrama Tschehelminar. Kapiteli prikazuju žrtvovane bikove i čudovišta. Pod oznakom C prikazani su štovatelji vatre i sunca koji žrtvuju bikove, lavove i konje, a pod D procesija pri žrtvovanju. Oznaka E prikazuje kralja prilikom štovanja sunca. Na dnu ploče Fischer navodi izvore.
Tekst na crtežu govori da je ovo prikaz „Drevnih grobnica kod Tschehelminara nedaleko grada Isfahana u Perziji kako izgledaju danas i kako izgledaju već 4000 godina“, 1000 godina više nego što ih datira na ploči. I spomen Isfahana ovdje je zasigurno pogreška jer je Tschehelminar, [1] odnosno Chelmenar ili Chehel Menar, jedan od naziva samog Perzepolisa koji je udaljen od Isfahana tristotinjak kilometara. Artur Schneider također je crtež nazvao Isfahanske grobnice u stijeni (njem. Felsengräber zu Ispahan) no radi se o nekropoli Naqš-i Rustam u blizini Perzepolisa.
____________________
[1] Ovaj naziv Fischer zasigurno preuzima iz Relation d’vn voyage fait av Levant […] (Pariz, 1664.) Jeana Thévenota.
Fischerovi izvori: García de Silva Figueroa / Sir Thomas Herbert / Pietro Della Valle / Jean Thévenot / Jean Chardin
