Info Panel
Početna  /  Naslovnica  /  Tko je Ivan Martin Divald?
  • I. M. Divald

Tko je Ivan Martin Divald?

Ivan Martin Divald (1743. – 1806.) prvi je svjetovni tiskar u Osijeku. Rođen je u Budimpešti, a tipografski zanat izučio je u Beču. U povijesnom  smislu Divald je vrlo važna osoba jer je tiskarski obrt u njegovoj obitelji bio pune 82 godine čime je započeo razvoj grafičke industrije u Osijeku.

O privatnom životu Ivana Martina Divalda malo se zna. Prema djelu dr. Josipa Bosendorfera, Povijest tipografije u Osijeku, Zagreb, 1939. moguće je čak da Divaldovi potječu upravo iz Osijeka:

“Mogao je biti Osječanin ili je tu imao rođake koji su ga na vrijeme upozorili da je u Osijeku prestala raditi franjevačka tiskara i pozvali ga da osnuje svoju.”  

O podrijetlu i prezimenu znamenitog osječkog tiskara nema sigurnih podataka, ali se kao moguće navodi švicarsko-francusko podrijetlo. Prezime Divald javlja se i u Mađarskoj, također u vezi s grafičkom strukom. U osječkim maticama zapisano je i prije dolaska prvog tiskara Divalda u Osijek, ali se ne zna je li osječki tiskar imao rođakâ u gradu. U spisima, dokumentima i impressumu prezime je pisano različito: Dibald, Dibaldt, Diewaldt, Diwald, Diwaldt, Ribaldt, jednom čak i Tybolt. Ustalio se oblik Divald, kako je navedeno u osmrtnici Ivana Martina (1743. –1806.). 

Izvor: Hrvatski biografski leksikon

Diwalt

Divald

Divalt

O privatnome životu Ivana M. Divalda malo se zna. Poznato je da je 1789. postao gradskim zastupnikom i da se ženio dva puta. Prva žena bila mu je Ana Marija iz Lienza, s njom je imao tri kćeri koje su brzo umrle, kao i sama supruga. Nekoliko mjeseci nakon što je postao udovac ponovno se oženio Magdalenom Kichler s kojom je imao petoricu sinova i jednu kćer. Nadživio je i ovu suprugu te je preminuo 28. veljače 1806. godine u 63. godini. Bösendorfer naglašava kako se pojavom Ivana Martina Divalda (officina Divaltana) razmahao kulturni preporod u Slavoniji.

Izvor: Sablić Tomić, H.;  Mesić, H. Digitalni surogati tiskarstva osječkoga Nutarnjeg grada kao primarni baštinski izvor